Đakovo, (IKA/TU) – Na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja, svečano misno slavlje u đakovačkoj katedrali predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić u koncelebraciji mons. Luke Marijanovića, mons. Josipa Bernatovića, mons. Ivana Ćurića te vlč. Roberta Jugovića.
U uvodu u misno slavlje nadbiskup je čestitao Božić svim vjernicima koji ga slave po julijanskom kalendaru, a u svojoj je homiliji govorio o jedinstvu, kao o želji svih ljudi.
Istaknuo je u novije vrijeme sve primjetniju činjenicu – da se ljudi, više no ikad, osjećaju povezanima raznim društvenim, tehničkim i kulturalnim vezama. Žele se povezati različiti staleži, različite skupine mladih iz cijeloga svijeta, ali i odrasli, napose na političkom području. “Dajući nešto od sebe drugoj, nepoznatoj, dalekoj braći, ljudi su shvatili da u njima postoje zajedničke točke koje ih bratimlju u jedinstvenu obitelj i da su stvoreni da žive zajedno. Taj duboki osjećaj društvenosti i osjećaj solidarnosti izraz su dubokog jedinstva koje izvire iz samog porijekla ljudskog roda. Bog ga je stvorio kao jednu obitelj, a jedinstvo te obitelji ostvaruje se najsavršenije i najpotpunije kad se svi njezini članovi okupe oko svog zajedničkog Oca”, rekao je nadbiskup, spomenuvši i činjenicu da je radi grijeha i egoizma među ljudima uvijek bilo i nerazumijevanja, neprijateljstava, ali Bog posreduje da bi podsjetio ljude na zajedničko usmjerenje na koje ih poziva.
Osvrnuvši se na svetkovinu Bogojavljenja, poklon Mudraca, nadbiskup je ustvrdio kako ih je u Jeruzalem pozvao Božji znak – zvijezda, a Mudraci više ne idu prema Jeruzalemu koji nije znao prepoznati svoga Spasitelja, već nastavljaju put i dolaze do mjesta gdje je bio Isus. “Privlačno središte prema kome se svi kreću i oko kojega se svi okupljaju nije više Jeruzalem nego Isusova osoba. U njemu se očitovalo darovano spasenje svim ljudima, pozvanim da uđu u Crkvu, opći grad koji obuhvaća sve koji vjeruju u Krista”, rekao je nadbiskup Srakić. “Ako vjerujemo u Krista, ako ga prihvaćamo u svom životu i na njegov poziv odgovorimo kao Mudraci, priznajemo svim ljudima da su otkupljeni i da su obdareni dostojanstvom sinova Božjih. Dosljedno tome mi ih ljubimo kao braću, iznad svake podjele, svake razlike u rasi, svakog protivljenja narodima, kulturama, vjeroispovijestima. Uza svu jedinstvenost ostaje nam raznolikost: svatko ima svoju narav, svoje milosti, svoje dužnosti. To je veliko bogatstvo u Crkvi”, dodao je nadbiskup.
Govoreći i ostvarivanju jedinstva oko Krista u velikoj ljudskoj obitelji, nadbiskup je podsjetio na brojne zajedničke točke koje povezuju ljude diljem svijeta – sport, umjetnost, glazba, pokreti, prijateljstvo. Ujedno je istaknuo zajedničke točke među vjernicima, rekavši među ostalim kako jedni Božić slave 25. prosinca, a drugi 7. siječnja, ali da to i nije baš prevelika razlika. Istaknuvši kako je puno pokušaja, ali nedovoljno plodova, nadbiskup je zaključio: “Koliko god se čovjek trudi na svim stranama, i treba poduprijeti taj trud, moramo biti svjesni da nas neće spojiti uklanjanje državnih granica, ni jedinstvo ideologija, ni bescarinska zona ni eurozona; ima nešto daleko važnije i bitnije za nas kršćane. Tek onda kada se potpuno i savršeno sjedinimo i ostvarimo ideju Boga Stvoritelja jedinstvenog ljudskog roda, moći ćemo odahnuti. Teško da će to biti skoro, ali nikada ne treba odustati.”