Vatikan, (IKA) – U Crkvi je 26. prosinca proslavljen sveti Stjepan, prvomučenik, koji je, dok su ga kamenovali, molio Gospodina da onima koji su ga ubijali to ne uzme za grijeh. Taj svetac i njegov blagdan potiču misli na brojne kršćane u svijetu koji trpe zbog progona, i koji su ubijeni zbog svoje vjere u Isusa Krista. Koliko je ta pojava, nažalost, još uvijek vrlo raširena, u razgovoru za Radio Vatikan istaknuo je Massimo Introvigne, koordinator Ustanove za promatranje vjerske slobode u Italiji. Napomenuo je da se prema podacima najsuvremenijega centra za vjersku statistiku, koji se nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama, procjenjuje da je i ove, 2012. godine, zbog vjere ubijeno 105.000 kršćana, što znači da je svakih 5 minuta ubijena jedna osoba.
Osvrnuvši se na činjenicu da je u nekim krajevima u svijetu, poput Nigerije, čak opasno ići na misu, Introvigne je napomenuo da je moguće uočiti tri rizična područja: zemlje u kojima je vrlo snažna nazočnost muslimanskoga fundamentalizma – poput spomenute Nigerije, Somalije, Malija, Pakistana, i nekih područja Egipta; zatim zemlje u kojima još uvijek postoje totalitarni režimi komunističkoga obilježja, kojima je na čelu Sjeverna Koreja; te zemlje u kojima postoji etnički nacionalizam koji nacionalni identitet izjednačuje s nekom religijom, pa su tako, po njihovu viđenju, kršćani izdajnici nacije. Tu mislim na nasilje u indijskoj saveznoj državi Orissa, istaknuo je Introvigne.
Na novinarov upit zbog čega u svijetu postoji tako velika mržnja prema kršćanima, toliko da su oni najprogonjenija skupina, Introvigne je, uz već spomenute ideologije – radikalni muslimanski fundamentalizam, etno-nacionalizam i staru komunističku ideologiju, istaknuo pojavu nesnošljivosti ili pak diskriminaciju putem nepravednih zakonodavnih mjera, koje je papa Benedikt XVI. istaknuo u svojoj poruci za Svjetski dan mira 2013. godine. Osim toga, Papa se nije slučajno u govoru Rimskoj kuriji u prigodi Božića, zadržao na opasnostima i na – možemo reći – kulturnoj diktaturi koju provodi točno određena ideologija, a među kojima je i ona o “rodu”. Te se ideologije, očito, osjećaju ugrožene glasom kršćana i glasom Crkve, te stoga njihovi lobiji provode kampanje nesnošljivosti i diskriminacije, istaknuo je Introvigne.
Osvrnuvši se na kraju na brojne progonjene kršćane koji vrlo svjesno daju svoj život za Crkvu i često, praštajući, mole za svoje progonitelje, Introvigne je napomenuo da je to jedinstveno obilježje kršćanstva, jer brojne druge kulture – pretkršćanske, ali postkršćanske – govore o pravu, pa i o pravoj časnoj dužnosti odmazde. Kršćanstvo ima tu veliku uljudbenu ulogu, koju se danas želi zaboraviti, a koja je u tomu da je logiku odmazde zamijenila logikom praštanja, napomenuo je Introvigne.