Lovran, (IKA) – U Domu pastoralnih susreta u Lovranu od 14. do 16. prosinca trideset i devet vjeroučitelja Riječke nadbiskupije sudjelovalo je na adventskim duhovnim vježbama. Voditelj je bio o. Marko Stipetić, MSC, vicerektor Bogoslovnog sjemeništa “Ivan Pavao II.” u Rijeci.
Program je započeo u petak 14. prosinca navečer uvodnim riječima voditelja i međusobnim upoznavanjem. Voditelj je pojasnio temu koju je odabrao kao misao vodilju vježbi: “Željo bregova vječnih” (Post 49,26), ističući da je adventsko vrijeme, vrijeme iščekivanja i čežnje za Božjim silaskom među ljude, u ljudski život. Da bi vjeroučitelji bili u potpunosti otvoreni djelovanju Duha i primanju duhovnih dobara, voditelj je zamolio sve sudionike da tijekom programa napišu na komad papira, u obliku kraćega dnevničkog zapisa, sve što ih trenutačno opterećuje i priječi u otvorenosti prema Bogu. Pozivajući se na primjer Isusove kušnje u pustinji (Mt 4, 1-11), voditelj je istaknuo da bi i ove duhovne vježbe trebale biti za svakoga sudionika svojevrstan odlazak u njegovu osobnu “pustinju” u kojoj je ogoljen od svih maski i pregrada koje ga štite i skrivaju od drugih, pa i od Boga. Pri tome je posebno naglasio da su naši životni padovi i situacije koje nas čine ranjivima i nesavršenima zapravo plodno tlo za spoznaju Božje veličine i njegove bezuvjetne ljubavi prema nama. Večernji je program završio nizom duhovnih pjesama u glazbenoj pratnji mladih vjeroučitelja: Gorana Bijelića, Zlatana Kupčaka i Marka Mihajića, koji su vrijedno animirali program i idućih dana.
U subotu 15. prosinca ujutro vjeroučitelji su, nakon molitve Jutarnje u kapeli Doma, razmatrali o temi “Vjera kao nesigurnost”. Voditelj je svoje izlaganje temeljio na biblijskom tekstu o vjeri na način da je ukazao na starozavjetne likove iz Poslanice Hebrejima, 11. poglavlje koji su u svom vremenu također proživljavali svoju životnu dramu, punu uspona i padova, ali koji su se ipak odvažili krenuti putem vjere, a takav se put ne temelji na znanstvenoj sigurnosti i logici ovoga svijeta. Budući da današnji čovjek teži za apsolutnom sigurnošću, tj. da sve u životu bude sigurno, pokušava i u vjeri tražiti sigurnost, zbog čega i Božju objavu više ne doživljava kao poziv i izazov. U tom smislu voditelj je potaknuo sve vjeroučitelje da napose u Godini vjere promišljaju o svom poslanju kao o “hobiju”, a ne kao o “poslu” jer je hobi ono što činimo potaknuti unutarnjom motivacijom iz ljubavi, bez izvanjskih pritisaka i uvjetovanosti, za razliku od posla u kojemu smo, koliko god u njemu uživali, ipak vođeni nekim vanjskim motivacijama. Vjeroučitelji su se potom podijelili u manje grupe u kojima su iznosili svoja osobna iskustva na temu odnosa vjere i ne/sigurnosti.
Nakon kraće stanke, uslijedilo je drugo razmatranje o temi “Božja logika nasuprot logici svijeta.” Voditelj je temu bazirao na primjeru Svete obitelji koja nije živjela u idiličnim uvjetima niti je nastala na način koji je čovjeku općenito logičan i razumljiv. Voditelj je posebno naglasio da smo mi ljudi često zarobljeni time što drugi o nama misle, a manje što Bog misli o nama i što traži od nas.
Nakon drugog razmatranja vjeroučitelje je posjetio riječki nadbiskup Ivan Devčić i s njima ostao na objedu. Uime svih sudionika, vjeroučitelj Miroslav Radić čestitao je nadbiskupu na 12. obljetnici biskupstva i zaželio mu još mnogo godina duhovnog kormilarenja na brodu mjesne Crkve. Nadbiskup je zahvalio svim vjeroučiteljima na predanom vjeroučiteljskom radu i pastoralnom angažmanu u župi, po kojemu su oni važni mornari na tom duhovnom brodu te se prisjetio nekih značajnih događaja iz svoga dosadašnjeg razdoblja biskupstva, napose petodnevnog boravka bi. Ivana Pavla II. u Rijeci godine 2003. U Godini vjere nadbiskup je posebno potaknuo vjeroučitelje na stvaranje vjerskog ozračja u razredu po kojemu se sat vjeronauka u bitnome razlikuje od nastave ostalih školskih predmeta. U današnjem sekulariziranom svijetu, u kojemu kršćanske vrjednote bivaju potisnute ili zamijenjene nekim prividnim istinama o čovjeku i životu, na vjeroučiteljima je posebno zahtjevan zadatak, a taj je dati jasno i živo svjedočanstvo vjere najmlađima i onima koji su “nejaki u vjeri” (usp. 1Kor 9,22). Zato je vjeroučiteljsko poslanje poučavanja i svjedočenja, kao i svećeničko, cjeloživotno, a ne samo prigodno na satu vjeronauka ili za vrijeme misnog slavlja, istaknuo je nadbiskup.
U trećem razmatranju o temi “Obitelj danas”, voditelj je potaknuo vjeroučitelje na razgovor i raspravu o mnogim aktualnim društvenim događanjima na nacionalnom i svjetskom nivou koja pokušavaju oduzeti obitelji njezino temeljno značenje i ulogu u zdravom razvoju djece i mladih. Nakon osobnog razmatranja u tišini, opuštanja u zajedništvu i pjesmi, poslijepodnevni je program bio rezerviran za pokorničko bogoslužje, ispovijed i misno slavlje, nakon čega su vjeroučitelji svoju zahvalu za sve primljene milosti iskazali jednosatnim klanjanjem pred Presvetim i vršenjem simboličkog čina spaljivanja osobnih dnevničkih zapisa na papirićima. Sve je bilo popraćeno pjesmom i radošću.
Završni dan, na treću nedjelju došašća, vjeroučitelji su sa svojim voditeljem razmatrali četvrtu temu “Kulturno kršćanstvo” u kojoj je voditelj pozvao okupljene da budu mostograditelji u odnosu s drugim ljudima i kulturama te da svoj odnos prema učenicima i kolegama grade ponajprije na Kristovu primjeru jer vjeroučitelj kao poslanik Crkve nije “Božji menadžer” koji trguje Bogom nego svjedok Isusa – Brata i Prijatelja. Program je završio misnim slavljem u radosti i s pjesmama hvale Gospodinu.