Zadar, (IKA) – Borba za zdravo društvo i za zdravog pojedinca je borba za vrijednosti suosjećanja i pomaganja drugome, poručio je istaknuti hrvatski sociolog i pedagog dr. Zlatko Miliša na susretu “Večer u knjižari” 12. prosinca u knjižari Verbum u Zadru. Na susretu koji je moderirala Ines Grbić, dr. Miliša dao je osvrt na niz tema aktualnog društvenog trenutka. Smatra da nismo duhovno punoljetni za shvaćanje uzroka svega što se događa Hrvatskoj i čovječanstvu. Za oduprijeti se nevoljama treba građanske hrabrosti koje u Hrvatskoj nema. “Još nismo osvijestili što znači riječ domovina i samostalna Hrvatska. Postoje visoko čestiti ljudi koji imaju viziju, strategiju i treba ih pozvati, neovisno o stranačkoj pripadnosti”, rekao je dr. Miliša. Istaknuo je da je obitelj stup društva, a razbijanjem tog stupa razbija se osobna i sigurnost države i nacije. Prema jednom istraživanju, u svijetu se najvećim vrijednostima smatraju uspjeh i novac. Među 33 zemlje obuhvaćene tim istraživanjem, u Hrvatskoj, Poljskoj i Turskoj brak je stanica koja ne treba biti na stupu srama, a na visokom mjestu su djeca kao smisao života, za razliku od Francuza i skandinavskih zemalja, gdje se brak smatra gotovo ekonomskim ugovorom između dvoje ljudi, pa i istoga spola, te da brak mora otići u ropotarnicu povijesti.
Predmet istraživanja dr. Miliše je i bumerang generacija. To su kritičari svega postojećeg. Mladi više nikome ne vjeruju, osim vršnjacima, nemaju ideala, autoriteta, mladi su izigrani. “U Hrvatskoj smo dobili stečajnu generaciju; i kad završe fakultet djeca žive s roditeljima, u neizvjesnosti i drami. Ta je generacija pod tiranijom medija, zavladala je potrošačka kultura, vrijedim koliko imam novaca, koji je moj uspjeh. U tzv. fast food obiteljima svi žive pod istim krovom a nitko međusobno ne razgovara. Ako je ljubav mogućnost razgovora, izgubili smo je na svim razinama”, upozorio je dr. Miliša. Smatra da su altruizam, obrazovanje i suosjećanje na dnu vrijednosti u Hrvatskoj na svim razinama. Naj-učenikom bi trebalo proglasiti onoga koji je najsuosjećajniji. “Tako ćemo osigurati uspjeh, ne uspjeh kroz imati, nego uspjeh da ti je u srcu i duši pomoći nekome a da ti nije u rodbinskoj vezi – nego da ti je to najveći dar”, smatra dr. Miliša. Svojevremeno je radio u splitskom centru za djecu s posebnim potrebama i s ovisnicima. Uz sve knjige i istraživanja, u radu s tim ljudima doživio je najveće bogatstvo i radost. “Od ovisnika sam najviše naučio kako se dignuti te kako su rad i molitva jedina prevencija”, rekao je dr. Miliša. Žao mu je što se otvaraju klinike za odvikivanje od raznih ovisnosti, jer je to gašenje požara, a ne daje se novac za preventivne programe. “Protekle je godine Hrvatska dala 85 milijuna kn za metadonsku terapiju. To je drogiranje na račun države. Nitko se nije skinuo s metadona. Ali, to je i farmaceutski lobi. Za taj novac, koliko se moglo otvoriti centara za mlade ljude”, upitao je. O lošem položaju humanističkih znanosti rekao je: “Duhovne vrijednosti su stvorile uređenje. Sad bi netko ukinuo humanističke znanosti jer su teret, to nije proizvodnja. A vrijednosti diktiraju svijet proizvodnje i svijet obraza jedne nacije – to je obrazovanje”.
Dr. Miliša bio je sudionik Svjetskog festivala mladih u Međugorju koji okupi desetke tisuća mladih. “Nema novinara na tom festivalu mladih. Ministar kaže da treba izaći na Zrće, to je brand. Nije slučajno da u medijima nema takvih susreta s mladima koji potpuno drukčije razmišljaju, osviješteni su i organizirani. Postoji mnoštvo mladih, ali treba naći načina da ih okupimo”, smatra dr. Miliša.
Njegov prigovor zdravstvenom odgoju je što nije izborni predmet i nije provedena javna rasprava o njegovom uvođenju. “Kao pedagog konsterniran sam da u Povjerenstvu nema nijednog psihologa i pedagoga, nego samo medicinara, uz dužno poštovanje toj struci. Ključna riječ u odgoju su vrijednosti. Danas sve ima cijenu, ništa vrijednost”, upozorio je dr. Miliša. Bio je zanimljiv stav profesora i ravnatelja škole, gosta u publici. “Odgoj se temelji na vrednotama. Kako govoriti o odgojnom fenomenu a da se nema osnovni vrijednosni stav. Kažu da će prenijeti znanstvene činjenice s područja spolnosti, a ne stav. Počele su mi stizati peticije roditelja u školu. Nadao sam se da nakon 1990-ih godina neću biti u dihotomiji, u onome što ću dobivati od prosvjetne vlasti, kao državni službenik, od onoga što osjećam u savjesti i što očekujem. Sad je došlo do ozbiljne dihotomije. Od nekih kolega ravnatelja čujem neprihvatljive izjave ‘Pa i u onom sustavu smo govorili o povijesti koju nismo prihvaćali, a nismo u to vjerovali’. Kažem im ‘Pa to je žalosno'”, zaključio je jedan ravnatelj škole.