Split, (IKA) – Član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Stjepan Pupić Bakrač umro je 28. veljače u splitskoj bolnici „Križine”. Sprovodni obredi pokojnog fra Stjepana bit će u subotu 3. ožujka u 12 sati na groblju „Lovrinac” u Splitu. Odmah nakon sprovodnih obreda uslijedit će misa u samostanskoj crkvi na splitskom Poljudu.
Fra Stjepan Pupić Bakrač rođen je na svetkovinu Gospodnjeg utjelovljenja 25. ožujka 1938. godine u Otoku kod Sinja, od oca Andrije i majke Luce r. Bilobrk. Kršten je odmah dan nakon rođenja u župi sv. Luke u Otoku, a sakrament potvrde primio je 1. srpnja 1948. u toj župi. U Makarskoj i Sinju završava prvih šest razreda klasične gimnazije. Maturirao je u Zadru 1957. godine, kada započinje i novicijat na Košljunu. Godine 1958. polaže privremene zavjete te nakon odsluženja vojnog roka nastavlja studij filozofije u Samoboru i Zadru. Godine 1963. u Zadru polaže svečane zavjete u Redu Male braće, te je sljedeće godine zaređen za đakona i prezbitera. Od 1964. djeluje u samostanu Male braće u Dubrovniku gdje upisuje Višu muzičku i Višu pedagošku školu. Godine 1966. uprava Provincije dopušta mu polaganje licencijata na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Fra Stjepan je, osim navedenog, na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao njemački jezik i hrvatsku povijest. Od 1969. do 1971. djeluje kao kapelan franjevki u Zadru na Voštarnici, a od 1974. do 1976. obnaša službu župnog vikara u Puli. Od 1976. do 1979. u službi je gvardijana splitskog samostana na Poljudu, gdje dvije godine obnaša i službu župnika. Od 1979. do 1982. vjeroučitelj je studenata u Dubrovniku, kada odlazi za samostanskoga vikara na Hvar. S Hvara 1985. godine odlazi u Rožat gdje ostaje sve do 1994. godine kada je premješten u Trogir. Obnašao je i službu definitora od 1991. do 1994. godine. U Samostanu na Dridu obnašao je službu predstojnika i župnika, a u lipnju 2006. godine premješten je u Samostan sv. Ante na Poljud gdje ostaje sve do svoje smrti.
Posebno će biti zapamćeno njegovo djelovanje za vrijeme agresije na Dubrovnik. Zajedno sa župnikom fra Franom Delić izbjegao u samostan Male braće u Gradu odakle su obojica redovito dolazili u župu Rožat da budu na usluzi vjernicima koji su ostali pod okupacijom. Tako je bilo sve do 26. svibnja 1992. kada je Rijeka dubrovačka oslobođena. Prošle godine obojica franjevaca su bila u Komolcu na obilježavanja 25. godišnjice oslobođenja Rijeka Dubrovačke.
Fra Stjepan je bio iznimnih intelektualnih sposobnosti. Djelovao je kao profesor, kao pastoralni djelatnik i voditelj crkvenih zborova, ali i kao uspješni i uporni građevinar-zidar. Gdjegod je bio, sklonost ga je vodila prema obnovi zapuštenih crkava, ponajviše vlastitim rukama i zidarskim vještinama. Uz taj i drugi materijalni rad, fra Stjepan se nastavio stručno baviti hrvatskim jezikom, napose na području sintakse, fonetike i pravopisa.