Zagreb, (IKA) – Predstavljanje najnovije knjige pape Benedikta XVI. “Djetinjstvo Isusovo” održano je u utorak 11. prosinca u dvorani Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. Knjigu su predstavili zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, direktor nakladne kuće Verbum Miro Radalj i glavni urednik Verbuma mr. Petar Balta.
Zahvalivši kardinalu Bozaniću na časti koju je ukazao svojim sudjelovanjem u predstavljanju te knjige, direktor Radalj istaknuo je da je i taj svezak, kao i prethodna dva (prvi je posvećen razmatranju Kristova života od krštenja u Jordanu do preobraženja, a drugi obrađuje ključne dijelove Kristova života koji tvore središte kršćanske vjere: muku, smrt i uskrsnuće), izazvao veliko zanimanje javnosti.
“Ovaj treći svezak, u prijevodu dr. fra Ivana Ivande i redakturi mr. don Mire Vidovića, prema odjecima u prvom tjednu od svoga pojavljivanja i ukupnim dosadašnjim nakladama u svijetu koje prelaze brojku od milijun primjeraka (od toga u Hrvatskoj 5000 primjeraka) mogao bi biti knjiga koja će obilježiti svjetsku nakladničku scenu ove godine”, istaknuo je Radalj.
U predstavljanju knjige kardinal je istaknuo kako se ta nova i očekivana Papina knjiga odlikuje, kao i drugi njegovi tekstovi, jednostavnošću stila, dubinom poruke te točnošću i hrabrošću u izlaganju teme: “Knjiga je podijeljena u četiri poglavlja. Njima prethodi predgovor, a završava epilogom. Prvo poglavlje nosi naslov ‘Odakle si ti?’. U njemu odzvanja Pilatov upit u Pretoriju. Pitanje o Isusovu ‘odakle’ je pitanje o Isusovoj biti i njegovu poslanju, kaže Papa. Ovo je poglavlje posvećeno Isusovim rodoslovljima koja na različite načine donose Matejevo i Lukino evanđelje. Ali jedno i drugo imaju isto značenje: smjestiti Isusa u povijest čovječanstva i naznačiti njegovo pravo porijeklo kao princip novoga početka povijesti svijeta.
Tema drugoga poglavlja je navještaj rođenja Ivana Krstitelja i navještaj Isusova rođenja. Analizirajući razgovor između Marije i arkanđela Gabrijela, prema evanđelju po Luki, Joseph Ratzinger tumači kako po jednoj ženi Bog traži nov ulaz u svijet. ‘On kuca na vrata Mariji. Potrebna mu je ljudska sloboda. Slobodno stvorena čovjeka on ne može otkupiti bez slobodna ‘da’ njegovoj volji. Stvarajući slobodu Bog se na stanovit način učinio ovisnim o čovjeku. Njegova je moć vezana uz čovjekovo ‘da’ koje se ne može iznuditi’, kaže Papa. I samo tako, zahvaljujći Marijinu pristanku, mogla je započeti povijest ljudskoga spasenja.
U središtu trećega poglavlja nalazimo betlehemski događaj i povijesni kontekst Isusova rođenja. Rimski imperij pod vlašću cara Augusta proteže se od Istoka do Zapada a sa svojom univerzalnom dimenzijom pripremio je u punini vremena ulazak sveopćeg Spasitelja u svijet. Pojedini elementi koji opisuju rođenje ispunjeni su značajnim porukama o kojima govore: siromaštvo u kojem se Prvorođenac želio pojaviti, izrazita ljubav Božja prema malenima i siromasima koja se očituje u naviještaju pastirima, zatim riječi Slava Bogu čiji je prijevod postao predmetom mnogih kontroverzija.
Četvrto poglavlje posvećeno je mudracima s Istoka i bijegu u Egipat. U tom su poglavlju likovi mudraca opisani korištenjem brojnih znanstvenih povijesno-lingvističkih informacija te su predstavljeni kao amblemi zauzetog i nemirnog dubokog traženja ljudskoga duha.
Knjiga završava epilogom kojim autor opisuje posljednju epizodu Isusova djetinjstva, posljednjim informacijama koje imamo o Isusu prije početka njegova javnog djelovanja – krštenjem na Jordanu. Govori se o epizodi triju dana za vrijeme hodočašća o blagdanu Pashe, kada je dvanaestogodišnji Isus ostao u Jeruzalemskom hramu posred učitelja, a da nisu znali njegovi roditelji. On koji ‘napredovaše u mudrosti dobi i milosti’, ovdje je objavio otajstvo naravi pravoga Boga i istodobno pravoga čovjeka koji je mislio i učio na ljudski način”.
U knjizi Papa postavlja pitanje: “Je li, dakle, istinito ono što govorimo u Vjerovanju: ‘Vjerujem… u Isusa Krista, sina njegova (Božjega) jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetomu, rođen od Marije Djevice?'”. Odgovor glasi bez ograničenja: da, istaknuo je kardinal, pojasnivši da je “Karl Barth upozorio na to da u Isusovoj povijesti postoje dvije točke u kojima Božje djelovanje neposredno ulazi u materijalni svijet: rođenje od Djevice i uskrsnuće iz groba, u kojemu Isus nije ostao i nije istrunuo. Ove su dvije točke sablazan za suvremeni duh. Bog smije djelovati u idejama i mislima, u duhovnome, ali ne i na materiji. To smeta. Tu mu nije mjesto. Ali upravo se o tome radi: da je Bog Bog i da se ne kreće samo u idejama. Stoga se kod obje stvari radi o samome Božjem ‘biti Bog’. Radi se o pitanju: ‘Pripada li mu i materija?’ Dakako, Bogu se ne smije pripisivati ništa besmisleno ili nerazumno ili ono što proturječi njegovu stvaranju. Ali ovdje se ne radi o nečemu nerazumnom i proturječnom, nego upravo o nečemu pozitivnom – o Božjoj stvarateljskoj moći koja obuhvaća sve što postoji. Utoliko su obje ove stvari – djevičansko rođenje i stvarno uskrsnuće iz groba – kušnja za vjeru. Ako Bog nema moći nad materijom, onda on nije Bog. Međutim, on ima ovu moć, a po začeću i uskrsnuću Isusa Krista započeo je novo stvaranje. Tako je on Stvoritelj i naš Otkupitelj. Zbog toga je Isusovo začeće i rođenje od Djevice Marije temeljni element naše vjere i svijetli znak nade”, zaključio je kardinal.