Dubrovnik, (IKA) – Na Dan dubrovačkih branitelja, 6. prosinca, misu za sve branitelje i civile poginule u Domovinskom ratu na južnom bojištu predvodio je u dubrovačkoj katedrali generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić u koncelebraciji s katedralnim župnikom dr. don Stankom Lasićem i don Miljenkom Babaićem, vojnim kapelanom u ratnim danima. U propovijedi je generalni vikar istaknuo kako bi na toj misi svatko u svom srcu trebao probuditi trostruki osjećaj: osjećaj sjete i tuge za svima koji više nisu među nama, osjećaj sigurnosti, vjere i povjerenja jer se nadamo da oni sad gledaju lice Božje, i osjećaj ponosa i obveze zbog haškom presudom, skinute ljage s pokojnih i živih branitelja. Upozorio je i na obveze živih u daljoj izgradnji Domovine: “Svaki pali ljudski život u domovinskom ratu, svaki križ iznad svakog grobnog humka niknulog u domovinskom ratu upozorenje je i ispit savjesti za sve nas koji danas živimo i snosimo odgovornost za izgradnju ove zemlje i ovoga društva. Kao što svi naši pokojni branitelji i civili nemaju više pravo na novu mogućnost izbora, tako i mi nemamo pravo na bezbroj mogućnosti izbora i pogrešaka. Izbor nam mora biti samo jedan: činiti dobro, zauzimati se za napredak našega društva i naroda i uložiti sve svoje snage i znanje, snage uma, duha i tijela da budućim pokoljenjima osiguramo sretnu budućnost. To je trajna zadaća i trajni izazov svih stanovnika i žitelja naše domovine. Preuzeti svoj dio odgovornosti, ugraditi svoj kamenčić u veliki i raznoliki mozaik, koji se zove Domovina Hrvatska, znači znati cijeniti žrtvu svih onih, koji su dali svoje živote da bismo mi mogli živjeti i raditi u slobodi”, poručio je dr. Palić, zaključivši da Božja riječ kao korektiv ponašanja i mjerilo dobrote u tome može svima pomoći. “U vremenu velikog raskoraka, diskrepancije između riječi i čina na svim razinama našega življenja, u Evanđelju čujemo također o raskoraku između deklarativne i življene vjere. Kao što naše ljudske izjave mogu nekad biti poput pukih parola i riječi bačenih u vjetar, bez potvrde u konkretnim djelima, tako i jamstvo našega spasenja nije samo u deklarativnoj pripadnosti Gospodinu, povremenom izjašnjavanju da sam vjernik katolik, da odem ponekad u crkvu, da za sv. Nikolu upalim svijeću u crkvi Sv. Nikole na Prijekome. Jamstvo našega spasenja je vršenje Očeve volje, koji je na nebesima”, rekao je mons. Palić. Potaknuo je vjernike da u temelje svoga života stave Boga i njegovu riječ kao vrhovno mjerilo svoga rada i ponašanja. Upozorio je i kako je, nakon nevolja i kušnji rata, molitva postala slabija: “Našim je braniteljima krunica sa znakom križa bila oko vrata. Mnogo puta nikako odjeveni, ali u oklopu od krunice, slabo naoružani, ali štićeni stotinama prošaptanih i izgovorenih molitava bili su poput kuća na stijeni. Stabilni i učvršćeni. I zato se nismo bojali. Međutim, ljudsko pamćenje je kratkog vijeka. Dobro i dobročinstva brzo zaboravljamo, a zlo dugo pamtimo. Nakon nevolja i kušnji rata, zaboravili smo sklapati ruke. Domove svoga života gradimo svakako i s bilo kakvim materijalom. Zato nam i najmanja sumnja ruši povjerenje po našim obiteljima. Nadiru bujice raznih lažnih mišljenja, noseći tobože prave istine o čovjeku i njegovom rastu i odgoju, o sretnoj budućnosti, a mi im se ne znamo oduprijeti. Vjetrovi pohlepa, egoizma, želje za vlašću drmaju našom osobom, a mi smo nemoćni. I pretvaramo se u ruševine: duhovne, moralne i materijalne”. “Potrebno je usmjeriti svoj pogled ponovo prema vječnoj domovini, a da bismo tamo stigli na životnom putu nam je potrebna vjernost, revnosti i mir, te odgajanje u pravednosti i pouzdanju u Boga”, zaključio je mons. Palić. Misa za poginule u Domovinskom ratu završila je uskrsnom pjesmom “Kraljice neba, raduj se!”