Zagreb, (IKA) – Teološki četvrtak o temi “Religije i novac” održan je 29. studenoga u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu u organizaciji Kršćanske sadašnjosti. Dr. Ivan Koprek s Filozofskog fakulteta Družbe Isusove na temu se osvrnuo s filozofskog stajališta. Podsjetio je kako je novac stvar imanja, oblik požude, poticaj pohote, sluga prevara, uzrok i okrutni svjedok siromaštva. Shvaćanje i odnošenje prema novcu je ključ za shvaćanje, razumijevanje čovjeka. Danas posebno u njemu je oslikan tip čovjeka kojega nazivamo homo economicus, racionalni karakter usredotočen na imanje. Gdje je novac u igri, ne mislimo samo na bogatstvo, nego i na siromaštvo, socijalnu hladnoću i racionalno egoistično kalkuliranje, rekao je dr. Koprek.
Ističući važnost novca za funkcioniranje sadašnjih privreda, makroekonomist dr. Mate Babić slikovito ga je usporedio s vodom. Da bi privreda mogla funkcionirati mora imati dovoljnu količinu novca. Ako nema “navodnjavanja” dolazi do suše, no ako je previše vode nastane poplava, ista je situacija i s privredom.
Ako monetarna politika nije dobra nastaje hiperinflacija i uništava cjelokupnu privredu. Podsjetio je kako je privredni razvoj od Adama do danas vezan uz podjelu rada i specijalizaciju. U tom kontekstu objasnio je i više modernih pojmova koji svoj temelj imaju u Bibliji.
Govoreći o oblicima roba koje su služile kao novac, istaknuo je kako se danas novac praktički ne vidi, ali ostaje njegova snaga, u njemu se izražava vrijednost cijena svih drugih dobara. Važna funkcija novca je i štednja, koja je izvor za investiranje, što znači otvaranje novih radnih mjesta, zapošljavanje i sl.
Govoreći o židovskom poimanju novca, rabin dr. Kotel Da Don posebno je istaknuo kako u tom kontekstu valja govoriti o odnosu vjernika prema religiji i novcu. U odnosu prema Bogu treba napraviti sve što možeš, a ne računati na ljude. Dakle, ne smije se imati povjerenja u ljude da će oni napraviti ono što je obveza svakog ponaosob. Kada bi pak odnos vjernika prema religiji bio barem onakav kakav je prema novcu, sve bi bilo dobro, zaključio je rabin Da Don.
Glavni zagrebački imam Mirza Mešić predstavio je više kuranskih ajeta koji govore o novcu, bogatstvu i vrijednosti. Novac i bogatstvo spominju se više puta i u različitim kontekstima. Zlato je tako spomenuto deset puta u različitim kuranskim ajetima, a spomenuti su i srebro, biserje, a dva puta i izravno pojam novac i to u kontekstu kamata.
Islam kroz svoje propise pokušava kod svojih sljedbenika razvijati umjereni i racionalni stav prema novcu.
Novac ni u kojem slučaju ne smije postati svrha odnosno cilj sam po sebi, već je sredstvo i mora ostati sredstvo kojim svaki čovjek skrbi o sebi i svojoj obitelji i svim drugim ljudima, pomažući koliko je moguće, rekao je, te podsjetio kako novcem čovjek može sebi “kupiti” raj i to tako što će ga dijeliti na Božjem putu onima koji su potrebiti. Islam potiče i hrabri svoje sljedbenike da drugima žele i više nego samome sebi, jer islamsko je pravilo “ono što podijeliš, to je tvoje”.
Islam je i protiv škrtosti, ali i rasipništva, nerazumnoga gospodarenja novcem i drugim vrijednostima, ali potencira umjerenost u svemu, pa i u dijeljenju i pomaganju drugih, istaknuo je Mešić. Podsjetio je i kako Bog kaže: “Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine”. Istaknuo je i kako su kamate u islamu zabranjene. Tako postoje banke koje se temelje na partnerskom odnosu između klijenta i banke, i zajedničkom riziku.
Kuran poziva da se novac i druga bogatstva stalno stavljaju u opticaj, da druge koji ne mogu lako doći do novaca pomažu, a preporučuje se i posuđivanje, ali umjereno i samo onim osobama u koje se može imati povjerenja da posuđeni novac neće trošiti za zabranjene stvari, rekao je, te pojasnio muslimansku obvezu zekata koja iznosi 2,5%. Na kraju je rekao i kako islam uči poslodavce da na vrijeme isplate radnike, jer se zakidanje radnika smatra teškim grijehom protiv Boga i čovjeka.

Glavni tajnik Saveza baptističkih Crkava u RH Željko Mraz uvodno je podsjetio na biblijski redak kojim Isus uči kome treba služiti, Bogu ili bogatstvu, jer “tamo gdje je naše blago tamo je i naše srce”. Pojašnjavajući srž protestantske etike, istaknuo je kako ona ističe poziv postojanja sa svrhom i razlogom na ovome svijetu “da se nešto pridonese svijetu na koji ste došli da otkupljujete vrijeme i da proslavite Boga”.
Tako nailazimo na poziv “zaradi što više, uštedi što više, da bi mogao dati što više”. No, upozorio je kako se često uzima ono što nam se sviđa, pa se tako zaboravlja posljednji dio, a to je onda u suprotnosti s protestantskom etikom. Tako se javlja devijacija naučavanja koja danas dovodi do toga da ne govorimo o “ekonomiji spasenja” nego “spasenju kroz ekonomiju”, kao da će nas ekonomija spasiti. Mislimo da će novac riješiti sve naše probleme, a društvo smo koje je sve siromašnije u odnosu prema slabijima, nemoćnima, siromašnima i tu je uloga vjernika i vjerskih zajednica vrlo velika, zaključio je Mraz.
Voditelj i moderator tribine bio je prof. Anton Šuljić.