Đakovo, (IKA/TU) – Djelatnici u stranačkom i političkom životu s područja Đakovačko-osječke nadbiskupije okupili su se 27. studenoga na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu na svom 17. susretu, kako bi promišljali o nezaposlenosti u seoskim i gradskim sredinama na području Slavonije i Baranje te mogućnostima izgradnje ozračja pogodnog za otvaranje novih radnih mjesta. Nazočne je pozdravio i susret moderirao prof. dr. Vladimir Dugalić, voditelj Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve i društvena pitanja Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Pozdravljajući nazočne, đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić podsjetio je da ih je okupila tema koja je središnji problem ne samo našeg društva, već i svijeta općenito. “Bar 30 godina na televiziji i radiju od političara slušamo kako će sljedeća godina biti još gora, i to otkada je krenula inflacija, pa je došao Domovinski rat, poraće, obnova, došla je i recesija, svaki dan jedna te ista pjesma. Pitamo se do kada će ići nizbrdo? Očekuje se neka ‘nova ploča’, a te ‘nove ploče’ nikako da čujemo. Teško je reći što se događa, čovjek mora dobro poznavati zakonitosti društvenoga života, pogotovo kada se radi o ekonomiji, to je taj krug koji treba biti zatvoren – proizvodnja, potrošnja, marketing. Proizvodnja još nekako stoji, mnoge firme i poduzeća proizvode, ali potrošnja je problem, pogotovo ona vezana za treće osobe koje traže i pronalaze neku jeftiniju robu pa ne uzimaju od nas nego s druge strane. Tu je marketing, koji sam za sebe najbolje stoji i poput pijavice izvlači i ono malo što čovjek ima. A i to što se izvuče trebalo bi pretvoriti u otvaranje novih radnih mjesta, ali to se ne događa”, rekao je nadbiskup.
Dodao je kako se smatra da je kriterij za ocjenu jedne vlade ili vlasti upravo rješavanje tog pitanja, otvaranje novih radnih mjesta te se prisjetio: “Kod parlamentarnih ili lokalnih izbora slušali smo velika obećanja, sjećamo se kada su obećavali 250 tisuća novih radnih mjesta, što se pretvorilo u nešto posve drugo, s negativnim predznakom, a iz dana u dan zatvaraju se i ona stara radna mjesta. Odgovorni još nisu pronašli ključ kojim bi se ekonomiju pokrenulo s mrtve točke, nego se krećemo na nekoj pomičnoj vrpci: trčimo, trčimo, a ostajemo na istom mjestu.” Ističući zabrinutost, nadbiskup je rekao kako je nedopustivo sjediti skrštenih ruku i čekati da netko nešto učini, već da valja djelovati ne samo na najvišoj razini, nego i na lokalnoj. “Sigurno ima onih koji se u to razumiju i danas bi htjeli čuti što se na tom području čini, što bi se trebalo i može učiniti. Crkva stoji iza onih koji na pošten i častan način pronalaze taj ključ. Molimo Boga da nam prosvijetli pamet da možemo mudro odlučivati na dobro svakog pojedinca koji je član naše domovine, našeg naroda. Ovo što danas činimo neka bude zrnce dobre volje da se nešto želi učiniti, da iz iskustva vidimo da ipak nije sve tako crno, da ima i vedrih zraka koje svjedoče da ima onih koji znaju kako treba i to žele ostvariti”, zaključio je nadbiskup Srakić.

Uslijedilo je predavanje prof. dr. Zorana Šućura s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Studijskog centra socijalnog rada, na temu “Obilježja nezaposlenih i čimbenici njihova zapošljavanja”. U uvodnom dijelu prof. Šućur ukratko se osvrnuo na činjenicu da postoje dva različita koncepta praćenja nezaposlenosti, registrirana i anketna. Dok se podaci registrirane nezaposlenosti odnose na ukupan broj radno sposobnih koji se nalaze u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), podaci anketne nezaposlenosti temelje se na točno određenoj definiciji nezaposlenosti i metodi njezinog praćenja propisanoj od strane Međunarodne organizacije rada te su kao takvi usporedivi i s ostalim zemljama Europe. Različitosti između dva navedena koncepta nezaposlenosti predavač je ilustrirao usporedbom podataka o kretanjima nezaposlenosti prema kojima je vidljivo da je stopa registrirane nezaposlenosti uvijek viša od anketne. Ta činjenica pokazuje da određen broj prijavljenih na HZZ-u ipak obavlja neki oblik rada u neslužbenom gospodarstvu te tako ujedno sebi i svojoj obitelji umanjuje materijalne teškoće. Pogrešno bi ipak bilo na temelju toga zaključiti kako stanje u Hrvatskoj po pitanju nezaposlenosti nije dramatično. Usporedbom podataka anketne nezaposlenosti sa zemljama EU vidljivo je da se Hrvatska nalazi u skupini onih zemalja u kojima je nezaposlenost najveća. Rasprostranjenost nezaposlenosti međutim nije u svim dijelovima Hrvatske jednaka. Postoje značajne razlike između stopa nezaposlenosti među pojedinim županijama. Ono što je posebno značajno jest da je nezaposlenost na području istočnih županija u usporedbi s ostatkom Hrvatske najveća.
Prof. Šućur zatim je predstavio studiju u kojoj se na temelju procjene djelatnika HZZ-a izradila klasifikacija važnosti obilježja nezaposlenih za novo zapošljavanje. Ta su obilježja prema važnosti podijeljena u tri skupine: izrazito važna (motiviranost u traženju novoga posla, smanjena radna sposobnost, dodatna znanja i dob), važna (zanimanje, obrazovanje, radno iskustvo, trajanje nezaposlenosti i djeca) i manje važna (spol, bračno stanje, regionalna pripadnost). Izdvojio je tri međusobno povezana obilježja posebno značajna za cjelovito razumijevanje problematike nezaposlenosti u tom dijelu Hrvatske: obrazovanje, dob i trajanje nezaposlenosti. Obrazovna struktura nezaposlenih u tom dijelu Hrvatske je daleko nepovoljnija u odnosu prema drugim dijelovima. Mnogo je više onih s osnovnom školom ili bez nje, a čak dvostruko manje onih koji imaju završen neki oblik više škole ili fakulteta. Dobna struktura također zabrinjava jer je među nezaposlenima velik udio mladih bez ikakvog radnog iskustva, što im s jedne strane umanjuje konkurentnost na tržištu rada, a s druge strane posljedično umanjuje ostvarenje bitnih preduvjeta za osamostaljivanje i zasnivanje obitelji. Ono što je tu važno uočiti je dobna skupina koja se nalazi u procesu obrazovanja, zbog čega njihov velik udio u nezaposlenosti nije povezan samo s njihovom dobi, već i nezavršenošću obrazovanja.
Nadalje, čak jedna trećina od ukupnog broja nezaposlenih u tom dijelu Hrvatske, u odnosu na ostale dijelove, čine dugotrajno nezaposleni. Međusobna povezanost tih triju obilježja pokazuje da je dugotrajna nezaposlenost dvostruko manje prisutna među visokoobrazovanim nego niže obrazovanima. Od mogućih postojećih modela zapošljavanja prof. Šućur posebno je istaknuo značenje i potrebu razvijanja mjera socijalne politike, to jest aktivne politike tržišta rada, koje doduše ne stvaraju nova radna mjesta, ali podižu razinu zapošljivosti nezaposlenih. Premda je posljednjih godina u Hrvatskoj uočljivo značajno povećanje izdataka za mjere aktivne politike tržišta rada, tim je mjerama još uvijek obuhvaćen vrlo malen broj nezaposlenih. Također, u usporedbi sa zemljama EU-a, Hrvatska se s 0,08% BDP-a, koliko ulaže u aktivne mjere tržišta rada, nalazi na samom dnu.
Prof. Šućur zaključio je da rješenje problema nezaposlenosti ne treba tražiti samo na razini države, već u partnerstvu na svim društvenim razinama, a posebno na lokalnoj. Lokalna partnerstva između lokalne vlasti, poduzetnika i civilnog društva sama po sebi lakše su ostvariva i pogodnija za različite zajedničke oblike udruživanja, umrežavanja, stipendiranja i sličnih mjera koje pozitivno utječu na stvaranje ozračja zapošljivosti.
Nakon predavanja predstavnici pojedinih stranaka izložili su svoja konkretna iskustva, mogućnosti i poteškoće provedbe aktivne politike tržišta rada na lokalnoj razini. Na kraju radnog dijela nadbiskup Srakić nakratko se susreo sa svakim sudionikom i pritom mu darovao novoobjavljeni dokument Hrvatske biskupske konferencije “Za život svijeta, Pastoralne smjernice za apostolat vjernika laika u Crkvi i društvu u Hrvatskoj”. Susret je završio domjenkom tijekom kojega su sudionici u neformalnom ozračju imali prigodu pobliže se međusobno upoznati i razmijeniti osobna promišljanja.