Dubrovnik, (IKA) – Zbornik radova „Mato Vodopić: biskup – književnik – prirodoslovac (1816.–1893.)” predstavljen je u ponedjeljak 26. veljače u crkvi Sv. Mihajla u Lapadu u Dubrovniku, koja se nalazi pored župne kuće u kojoj je Vodopić kao župnik živio 22 godine i u kojoj je, uz ostalo, napisao svoj roman „Tužna Jele”. Zbornik su predstavili predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, akademik Luko Paljetak, dr. Slavica Stojan i dr. Marinko Marić, koji je i moderirao predstavljanje. Ulomak iz Vodopićeve „Tužne Jele”, predstave u kojoj je godinama igrala, pročitala je poznata hrvatska glumica Milka Podrug Kokotović.
Mons. Puljić ispričao je prijeđeni put od održavanja znanstvenog skupa o biskupu Vodopiću prije 25 godina do trenutka objavljivanja zbornika. S okupljenima je podijelio svoje prisjećanje na gimnazijske dane kada je prvi put čuo za književnika i biskupa Matu Vodopića, njegovu „Tužnu Jele” i „Robinjicu”, a profesor hrvatskog jezika Ljubičić ih je uputio na ploču u čast biskupu Vodopiću, iznad ulaznih vrata crkve Sv. Ignacija u kojoj su kao sjemeništarci svakoga jutra bili na misi, a poslije podne na krunici. „Drugi zahtjevniji susret s biskupom Matom bio je za vrijeme znanstvenoga skupa 1993. koji sam organizirao o stotoj obljetnici njegove smrti”, kazao je nadbiskup. Skup je bio održan u zgradi Međunarodnog središta hrvatskih sveučilišta koja je u ratu bila do temelja spaljena, a nakon oslobođenja među prvima obnovljena. Nabrojio je sudionike tog skupa među kojima ima i onih koji su sada pokojni. Među njima je i prvi urednik zbornika Miljenko Foretić koji ga, nažalost, nije uspio dovršiti, pa je obveza izdavanja zbornika ostala i nakon što je nadbiskup Puljić prešao u Zadar. Zahvaljujući dugogodišnjem koordinatoru dubrovačkih Dana kršćanske kulture dr. Marinku Mariću materijali sa skupa 2016. godine pronađeni su u jednoj zagrebačkoj tiskari, ponovno su poslani autorima na doradu i recenziju te predani u tisak. Potporu za to dalo je „Društvo prijatelja dubrovačke starine”, koje financira i obnovu stare župne crkve i kuće u kojoj je kao župnik živio biskup Vodopić.
Vrativši se u izlaganju na spomen-ploču biskupu Vodopiću postavljenu u prigodi 40. obljetnice njegove smrti nadbiskup Puljić je zaključio: „Lijepo je, naime, poticajno i na čast narodu, mjestu, službi i pojedincu pročitati riječi: ‘Zaslužnom sugrađaninu, ocu siromaha, biskupu, rodoljubu, hrvatskom književniku Matu Vodopiću 1816-1893)’. Moram priznati da mi se duša puni zahvalnošću zbog tako dičnoga predšasnika. Nije bez razloga njegov nasljednik u ovoj lapadskoj župi dum Đuro Krečak, koga su partizani ubili na Daksi, kao predsjednik Braće Hrvatskog Zmaja, u prigodi postavljanja ploče kod jezuita ‘ukazao na doprinos Vodopića na književnom i rodoljubnom planu, kao i zalaganje za razvoj hrvatske misli i jezika u Dubrovniku, te posebice njegovo zalaganje za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. I završio svoj govor riječima kako se biskup Vodopić u javnom i privatnom životu vodio najvećim idealima služenja Bogu, narodu i domovini’.
Akademik Paljetak govorio je o svom bavljenju djelima književnika Vodopića. Podsjetio je kako je Matica hrvatska u Dubrovniku 1993. godine objavila novo izdanje „Tužne Jele” uz koju je akademik Paljetak napisao i opsežnu studiju u kojoj je usporedio motive toga značajnoga hrvatskog djela. U tom djelu, najvažnijem prije pojave Šenoe, riječ je o jednoj gruškoj temi, temi žena koje strpljivo čekaju svoje muževe da se vrate s mora, ali to nije samo lokalna nego i svjetska tema. Akademik je spomenuo i Vodopićev nedovršeni roman koji je uredio i zaokružio pa danas imamo to gotovo cjelovito djelo. Također je iznio pretpostavku da je poznati francuski pisac Pierre Loti, dok je 1880. godine boravio u Dubrovniku, došao na neki način u doticaj s Vodopićevom „Tužnom Jele”, premda možda ne direktno nego kroz boravak u gruškoj luci i gledanje istog pejzaža i života, a to se može prepoznati u sličnosti među pjesničkim slikama Lotija i Vodopića.
Predsjednica Matice hrvatske ogranak Dubrovnik dr. Stojan dala je pregled zbornika u kojem se nalazi 15 autorskih radova o biskupu Vodopiću i njegovu djelovanju iz različitih perspektiva. Posebno je predstavila nekoliko radova. Kazala je kako je zbornik „nešto najveće i najbolje i najopsežnije” što je posvećeno Mati Vodopiću, biskupu i dubrovačkom književniku, za kojeg se na neki način može reći da je bio prešućeni pisac u hrvatskoj književnosti koji je bio tako cijenjen u svoje vrijeme, ali budući da je bio pastir dubrovačke Crkve i mnogo vremena posvećivao mnogim drugim vrijednim stvarima, moguće da su ta njegova samozatajnost i taj njegov rad odvlačili pozornost od onog književnog. U prilikama 20. stoljeća i odnosa prema hrvatskoj katoličkoj kulturi tko bi se sjetio Vodopića kao literata, kao vrsnog predstavnika zavičajne književnosti, upitala se prof. Stojan. Dodala je da su se izdavala njegova djela, ali ga se spominjalo više kao efemernu pojavu nego kao reprezentativnu književnu figuru. Istaknula je Vodopića kao onog tko je u hrvatsku knjiženost unio štiva koja se mogu nazvati kršćanskim realizmom, ali ga se ne cijeni ni približno kao što Talijani cijene svog pisca koji je to isto učinio u njihovoj književnosti, a riječ je o Alessandru Manzoniju, piscu popularnih „Zaručnika”, najčitanijega talijanskog romana svih vremena. Zašto Vodopić nije nikad prihvaćen kao hrvatski Manzoni, upitala je Stojan te u obrazloženju navela kako nedovoljno cijenimo svoje, a precjenjujemo tuđe. Govoreći o kršćanskom humanizmu biskupa Vodopića, Stojan je istaknula njegov „ideal ljubavi bez računice”, ljubavi „prema bijednima, prema slabima, prema neutješenima” te ustvrdila kako se u tome „Vodopić ne oslanja ni na koga, takve tradicije nema u hrvatskoj književnosti”.
Dr. Marić je, uz ostalo, nazočne upoznao s Bersinim tekstom iz kojeg se može vidjeti koliko su Lapađani i Gružani voljeli svoga župnika Vodopića. Zahvalio je svim prethodnim urednicima kao i autorima u zborniku, te „Društvu prijatelja dubrovačke starine”. Prihod od prodaje knjige ide za obnovu župne kuće u kojoj je Mato Vodopić živio.
Na početku predstavljanja nazočne su pozdravili sadašnji lapadski župnik mr. don Robert Ćibarić i dubrovački biskup Mate Uzinić. Župnik Ćibarić istaknuo je važnost predstavljanja tog zbornika 25 godina nakon znanstvenog simpozija, a biskup Uzinić spomenuo je neke poveznice između njega i toga blagopokojnog dubrovačkog biskupa. Kazao je također kako je zbornik o biskupu Vodopiću prilog povijesti Dubrovačke biskupije koju tek treba napisati, te pozvao okupljene da oni sami kroz poticaje koje dobiju upoznavanjem biskupa Vodopića na svoj način izgrađuju biskupiju u ovom vremenu.
Zbornik „Mato Vodopić: biskup – književnik – prirodoslovac (1816. – 1893.)” na 224 stranice donosi radove 15 autora o dubrovačkom biskupu Vodopiću te je opremljen fotografijama i faksimilima dokumenata. Podijeljen je u dvije cjeline: Književno stvaralaštvo dum Mata Vodopića i recepcija njegovih djela te Dum Mato Vodopić – biskup, rodoljub i prirodoslovac. Proslov je napisao nadbiskup Želimir Puljić, a u knjizi se nalaze autorska djela Rafe Bogišića, Drage Šimundže, Slavice Stojan, Tomislava Kuljiša, Luke Paljetka, Vlahe Benkovića, Vlahe Bogišića, Stijepe Obada, Nenada Vekarića, Ante Dračevca, Luke Bradarića, Ivice Puljića, Josipa Balabanića, Tereze Gović i Karmen Gagro. Nakladnik zbornika je Dubrovačka biskupija, izdat je ove godine u Dubrovniku uz potporu Društva prijatelja dubrovačke starine.