Split, (IKA) – Danom otvorenih vrata uz mogućnost informiranja građana o radu skloništa, uslugama koje sklonište pruža te savjetovanjem kako postupati u slučaju nasilja u obitelji, završeno je u petak 23. studenoga u prostorijama Obiteljskog savjetovališta u Splitu, obilježavanje prve godine rada Skloništa za žene i djecu – žrtve obiteljskoga nasilja Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije. Predavanje na temu “Zdrava obitelj temelj je zdravog društva” održao je mr. sc. fra Žarko Relota, a nazočili su, između ostalih, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić, ravnatelj nadbiskupijskog Caritasa Slavko Jerončić i voditeljica Skloništa Ivna Čevra. Svoje je predavanje mr. Relota podijelio u četiri dijela. Prvo je donio konkretne primjere iz života, potom današnji sociološki pogled na obitelj, čimbenike koji ruše obitelj i prijedloge što učiniti da bude što manje nasilja. “Za zdravu obitelj potrebni su zdravi preduvjeti života, a zdrava obitelj temelj je zdravoga života i zdravoga društva. Stoga je potrebno upregnuti sve snage da vratimo dostojanstvo obitelji”, kazao je na početku svoga izlaganja mr. Relota. U obitelji, onako kako ju je Bog zamislio, svatko ima svoje mjesto. Trebamo se vratiti na početke stvaranja u kojemu je Bog čovjeka nekako odvojio od njegove obitelji doveo mu stvorenje drugoga spola i rekao mu: evo ti netko s kime trebaš graditi svoju budućnosti i s kime trebaš živjeti da bi bio sretan. Naravno, prema tom stvorenju, prema toj osobi ne možeš se ponašati bilo kako. Ona, također, ima svoje dostojanstvo, želi biti vrednovana, želi biti ljubljena. Izgubili smo osjećaj za poštenje, za poštivanje drugoga i za ljubav. Da bismo obitelji vratili njezino zdravlje upravo trebamo graditi na tim vrednotama njezinu budućnost da bi bila ono što jest u naumu Boga stvoritelja zajednica muškarca i žene gdje jedno drugo nadopunjuju, gdje su jedno drugom radost i zadovoljstvo i gdje preko te zajednice grade sretno i zadovoljno društvo, naglasio je mr. Relota. Ustvrdio je da društvo, nažalost, puno pogoduje nasilju: preko toga što serviraju to u javnost, što se ne odupiru u dovoljnoj mjeri takvim pojavama i što ne educiraju ljude za poštivanje drugoga. Počeli smo razmišljati da tko god mi smeta trebam ga makniti iz sredine i ne želim s tom osobom više biti, a ne razmišljamo o tomu da upravo različitost obogaćuje i oplemenjuje. Individualistički subjektivizam ili egoizam sadašnjega vremena htio bi dovesti čovjeka do toga da sve bude podređeno pojedincu i da pojedinac može raditi što god hoće jer ima neograničenu slobodu u svom životu. A to tako ne bi smjelo biti jer je brak nešto što vodi k poštivanju i vrednovanju druge osobe, a ne nešto gdje će se pojedinac ostvarivati i prezentirati neovisno o tomu koliko će nauditi drugom stvorenju. Treba znati da se ostvaruješ više koliko pomažeš drugome da se ostvari. Za te vrednote trebaju društvene institucije odgajati pojedinca.