Đakovo, (IKA/TU) – Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu 20. studenoga održano je predstavljanje knjige “Stradanja svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije 1944.-1960.” suautora Miroslava Akmadže i Slađane Josipović Batorek, u izdanju Đakovačko-osječke nadbiskupije i Hrvatskog instituta za povijest – Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. O knjizi su govorili nakladnici – đakovačko-osječki nadbiskup dr. Marin Srakić i predstojnik Podružnice dr. Stanko Andrić, recenzenti mons. mr. Luka Marijanović i dr. Vladimir Geiger te autori dr. Slađana Josipović Batorek i dr. Miroslav Akmadža, a u predstavljanju je sudjelovao i zbor Bogoslovnog sjemeništa.
“Odavno smo priželjkivali da se naša nadbiskupija oduži onim svećenicima koji su stradavali za vrijeme bivšega sustava i to smo konačno dočekali u ovoj knjizi”, rekao je nadbiskup Srakić, dodavši kako to djelo nastoji prekinuti šutnju i izvući iz zaborava stradanja svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije za vrijeme komunističke vlasti. Istaknuvši kako je to djelo vrijedno iz više razloga, napose jer na vidjelo iznosi imena nekih zaboravljenih svećenika te što iz izvornih dokumenata opisuje načelni stav i konkretne postupke komunističkog režima prema vjeri i Crkvi, nadbiskup je podsjetio na neke svećenike koji su bili žrtve toga režima. Uime svih biskupa i svećenika koji su bili proganjani, ubijeni ili su nestali zahvalio je Institutu za povijest na inicijativi i autorima na zalaganju te izrazio nadu da će to djelo biti poticaj mladim generacijama vjernika i svećenika da bi u slobodi mogli biti na visini svoga vjerničkoga i svećeničkog poslanja.
Dr. Stanko Andrić rekao je kako se u knjizi podrobno prikazuje sudbina dvadesetak klerika koji su ubijeni ili smaknuti te 40-ak svećenika osuđenih na zatvorske kazne, a donosi i rekonstrukciju – tijek sudskih procesa protiv profesora i bogoslova đakovačkog Sjemeništa 1959. i 1960. godine. Knjiga donosi pregledno raspoređenu izvornu građu, a vrijednost joj je u temi koju obrađuje, također i u znanstvenoj metodologiji, odnosno dokumentarnoj strogosti i oprezu pri rekonstrukciji činjenica, rekao je dr. Andrić, zahvalivši nadbiskupiji te izrazivši nadu u buduću plodnu suradnju.
“Ova knjiga predstavlja daljnji doprinos hrvatskom žrtvoslovlju, izvrstan je prilog za martirologij Crkve u Hrvatskoj i spomenik prvoga reda svećenicima naše biskupije, jer prvi put u rukama imamo tekstove o nekima od njih i njihovim sudbinama”, rekao je o knjizi recenzent mons. Luka Marijanović, čestitavši autorima. Govorio je tek o jednoj župi – Donji Andrijevci i svećenicima koji su ondje bili na službi, a stradali su u II. svjetskom ratu i poraću, iznijevši brojne zanimljive podatke i neka osobna saznanja.
Dr. Vladimir Geiger između ostaloga rekao je kako je uz Hrvatsku seljačku stanku i njezine pristaše najznačajnija oporbena snaga na udaru vlasti u poraću bila Katolička Crkva, komunistima svjetonazorski nepoćudna i opasna jer je okupljala sve protukomuniste i općenito stanovništvo, o čemu svjedoče brojni događaji i dokumenti. Istaknuo je kako je knjiga namijenjena i znanstvenoj zajednici jer donosi mnoge spoznaje i ocjene pitanja koje obrađuje, ali je rad razumljiv ne samo povjesničarima i istraživačima srodnih struka, već i širem krugu čitatelja koje zanima naslovljena problematika.
Suautorica knjige dr. Slađana Josipović Batorek istaknula je kako su se trudili prikupiti što veći broj izvornih arhivskih dokumenata i takve ih prikazati, kako bi čitatelji mogli vidjeti kako je tada funkcioniralo sudstvo, sudski postupci i kakva je pred takvim sudovima bila sudbina svećenika. “Neka imena nisu spomenuta, ali isključivo iz razloga jer nismo uspjeli o njima pronaći relevantne podatke, ali to bi mogao biti zadatak za budućnost”, rekla je suautorica, naglasivši kako su istraživali državne arhive u Zagrebu, Slavonskom Brodu i Osijeku i nisu svugdje naišli na susretljivost jer ipak je riječ o osjetljivoj problematici – osobnim dosjeima i spisima, dok im je svo gradivo Nadbiskupijskog arhiva bilo ustupljeno i vrlo korisno. “Nadam se da će ova knjiga ne samo osvijetliti sudbinu svećenika o kojima se do sada nije pisalo, nego će biti i poticaj za daljnje istraživanje”, zaključila je dr. Josipović Batorek.
Dr. Akmadža priznao je kako je bio skeptičan o ideji dr. Mate Artukovića, bivšeg predstojnika Podružnice Instituta za povijest, o pisanju te knjige, znajući da neće biti lako doći do dokumenata. “Dobra podloga, temelj i smjerokaz za ovaj rad bila je knjiga mons. Antuna Jarma a potom i knjiga don Ante Bakovića. Ona nije ‘točka na i’, već donosi ono što znamo sada. Kao znanstvenici potrudili smo se biti oprezni, objektivni i ne srljati u prosudbe bez čvrstih dokaza. Knjiga treba biti zahvala svećenicima koji su stradali, spomen na njih, nama starijima i vama koji ste s njima živjeli i radili treba da ih se prisjetimo, a mislim da je najvrjednija mladim svećenicima i bogoslovima da, kada im bude teško i pomisle kako je njihov svećenički život težak – pročitaju knjigu i vide što znači biti svećenik u teškim vremenima”, zaključio je dr. Akmadža.