Osijek, (IKA/TU) – U franjevačkoj crkvi Sv. Križa u Osijeku u subotu 17. studenog održano je prvo predstavljanje knjige „Skica za sjećanje – Crtice iz života svećenika monsinjora Ivana Šeše” autorice Marije Bube Varzić iz Slavonskog Broda. Knjiga je posvećena velikoj katoličkoj obitelji mons. mr. Ivana Šeše i prvo je ukoričenje zapisa o životu i djelu svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, Osječanina koji je bio kapelan u konkatedrali i kasnije 20 godina duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, a od 1997. voditelj Centra za duhovne obnove “Marijin dom” u Brodskom Vinogorju gdje je iznenada preminuo 19. siječnja 2008. godine. „U ovu crkvu donijela je Ivanova majka Zorka jako bolesnog sina i prikazala ga na oltar moleći sv. Antu za ozdravljenje, zavjetovala se i do kraja života štovala sveca. Tu smo se večeras sabrali na njegov rođendan, 17. studenog i sjećamo se života Ivana Šeše. Marija Varzić uspjela je u knjizi okupiti dobrotu”, kazala je Sara Mikrut, Šešina nećakinja, uvodeći u predstavljanje svjedočenja slavonskobrodske nastavnice u mirovini, koja je desetogodišnje prijateljevanje iskreno, zahvalno ispričala u priči o izvanrednom čovjeku. “Nije bio problem pisati, nego odlučiti pisati. Mnogi će se prepoznati, znati da je tu istina, tu je on koji je za svakog bolesnika svim svojim srcem molio. Dijelio se, no nije se razbacivao riječima i stoga vjerujem da je forma skice, sažeta od mnogih događaja, primjerena njegovom pažljivom i požrtvovnom djelovanju. Pisala sam o čovjeku i prijatelju, čvrsto uvjerena kako su mnogi u njemu susretali Isusa”, kaže Marija Buba Varzić. Predstavljanju u prepunoj crkvi nazočile su sestre Marija, Biserka i Ljiljana s obiteljima, a sestra Marija Šešo kazivala je knjižne ulomke citirajući na kraju ključne Šešine riječi: “Meni nije važno koliko dugo ću živjeti jer, kada umrem znam kamo idem, važno mi je da mogu pomagati ljudima. I pomagao je, a i sada pomaže.” Prodajni prihod autorica namjenjuje potpori siromašnim odlikašima osnovcima u Đakovačko-srijemskoj biskupiji, što ne čudi jer i Šešo je bio odlikaš. “Njegova vrata su uvijek bila otvorena za bogoslove i za mnoge, a on je zaista bio vrata prema Bogu, vrata vjere kroz koja je Bog ulazio u njihov život. Nosio je Boga. I uvijek je radosno živio svoje svećeništvo”, istaknuo je dr. Bože Radoš svjedočeći o životu duhovnika kojemu cijeli život nije bilo teško imati osmijeh jer „to može onaj čiju nutrinu širi Bog svojom radošću”.