Koprivnica, (IKA) – Brojni vjernici ispratili su na vječni počinak mons. Vinka Gregura na gradskom groblju u Koprivnici u utorak 6. studenoga. Nakon oproštaja od pokojnika i mise zadušnice koju je u Pregradi predvodio zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, šest autobusa uputilo se prema Koprivnici. Došli su i vjernici bjelovarske župe sv. Ane, pedesetak svećenika i redovnica, a bili su nazočni i brojni stanovnici rodnog kraja mons. Gregura. Koprivnički dekan mons. Leonard Markač pročitao je pismo sućuti koje je varaždinski biskup Josip Mrzljak uputio obitelji pokojnika, svoj njegovoj rodbini, Zagrebačkoj nadbiskupiji kao i župljanima župe Pregrada, sv. Ane u Bjelovaru te rodne župe sv. Nikole biskupa u Koprivnici. Biskup Mrzljak poručio je kako se rado sjeća pokojnog mons. Vinka koji je uvijek zračio kršćanskom vedrinom i radošću, uputivši molitvu neka ga dobri Bog, kojemu je posvetio sav svoj zemaljski život, obilno nagradi vječnim životom na Nebesima u zajedništvu i radosti sa svojim svetima.
Pismo sućuti bjelovarsko-križevačkog biskupa Vjekoslava Huzjaka pročitao je vlč. Krunoslav Detić, aktualni župnik župe sv. Ane u Bjelovaru. Biskup Huzjak poručio je kako u svojim molitvama zahvaljuje Bogu za bogat i predani život mons. Gregura za Krista i Crkvu. Ispraćaj dragog brata svećenika, koji je ostavio trag svoje svećeničke zauzetosti i brige za Božji narod u mladoj Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji budi najdublje osjećaje tuge i žalosti. Ipak, tješi vjera u Gospodina kojega moli da pokojnika nagradi za svu ljubav i sav trud uložen na njivi Gospodnjoj.
Uime svećenika, redovnica i vjernika grada Koprivnice oproštajni govor uputio je mons. Zvonko Sekelj, župnik župe sv. Blaža u Zagrebu, krizmani kum pokojnog mons. Gregura. Podsjetio je na duhovnu i materijalnu aktivnost koja se zrcalila u njegovoj osobi. Njegova neumornost u svemu imala je svoje napajanje u intimnom susretanju njegove nutrine s prijateljem Kristom s kojim nije bio umoran. Ta milosna razina uzrok je njegove zauzetosti i svećeničke uzornosti i uglednosti što je papa Benedikt XVI., na prijedlog zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića potvrdio, imenovavši ga svojim kapelanom s naslovom monsinjor.
“Grad Koprivnica, njezini žitelji i svećenici, posebno mi, rođeni Koprivničanci, redovnici i redovnice, ispraćamo te danas s poštovanjem i ponosom što smo te imali. Neka bude izraz sućuti od nas sviju tvojoj braći i sestrama s njihovim obiteljima. Hvala ti, poštovano i drago moje firmano kumče, za tvoje nesebično svećeničko vjerničko djelovanje na ovome svijetu. Ne sumnjamo u bogatu nagradu kod Gospodina”, rekao je na kraju mons. Sekelj.
Uime kolega iz generacije od pokojnika se oprostio vlč. Josip Vnučec, župnik u Svetoj Mariji pod Okićem: “Na rastanku ti možemo reći da smo ponosni, sretni i Bogu zahvalni što smo imali sreću živjeti s tobom. Dragi prijatelju Vinko, stigao si na cilj. Uime naše generacije, hvala ti i moli za nas da i mi, po riječima Isusovim s tvoje mladomisničke sličice, opraštajući grijehe drugima, zavrijedimo Božje oproštenje i nađemo se u vječnoj domovini”, rekao je Vnučec.
Od pokojnog mons. Vinka oprostili su se i župljani župe sv. Ane iz Bjelovara: “Svi mi koji smo ga poznavali i voljeli pamtit ćemo ga kao svećenika iz naroda i za narod, a nadasve kao primjer čovjeka i prijatelja. Vlč. Vinko, hvala Vam što ste bili zvijezda vodilja na našim putovima, hvala za Vaše veliko i nesebično srce. Grad Bjelovar odlikovao Vas je pečatom Grada Bjelovara, grad Pregrada proglasio Vas je svojim počasnim građaninom, a Vi sada budite počasni građanin Neba u društvu svih onih koji su zajedno s vama gradili sve ono dobro i lijepo na ovoj zemlji”, rekla je uime župljana Sanja Radoš.
Sprovodne obrede predvodio je biskup Pozaić, a misu nakon sprovoda, u župnoj crkvi Sv. Nikole biskupa predvodio je kancelar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić. U propovjedi podsjetio je na bit kršćanske vjere, a to je “da nama Bog oprašta te nas potiče da i mi praštamo jedni drugima, kako bi mogli biti zajedno s Gospodinom na vječnoj gozbi”. Svećenik je pozvan da svojim životom to neprestano svjedoči u radosti, žalosti, tjeskobi i trpljenju, rekao je. “Čuli smo da je to Vinko sve činio i to s radošću, jer je znao da je Gospodin baština njegova. Učimo od njega da i mi spoznamo da je Gospodin naša baština, da tako živimo da druge uvedemo u tu baštinu”, rekao je mons. Perčić.