Đakovo, (IKA/TU) – U Dvorani biskupa Mandića Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu 25. i 26. listopada organizirao je znanstveni simpozij na temu “Vjera pred izazovima današnjeg agnosticizma i vjerskog indiferentizma”. Simpozij su pozdravnim govorima otvorili prof. dr. Pero Aračić, dekan KBF-a i mons. dr. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup.
Prvo predavanje održao je prof. dr. Ivan Macan na temu “Vjera kao ljudsko iskustvo: filozofsko-antropološki pristup”. U njemu je sustavno prikazao povijesni presjek i načine poimanja ljudskog iskustva u filozofiji. Ukazao je na razlike u svakodnevnom iskustvu čovjeka s vanjskim svijetom, kao i na filozofsko-znanstveno promatranje, u kojem je iskustvo intersubjektivno, neosobno, objektivno dohvaćanje stvarnosti koje omogućuje točno predviđanje budućih događaja.
U drugom predavanju prof. dr. Lino Veljak govorio je o “Agnosticizmu i vjerskom indiferentizmu kao iskustvu današnjeg čovjeka”. Prof. Veljak dao je nekoliko preglednih definicija agnosticizma, ateizma i indiferentizma. Agnosticizam je, smatra prof. Veljak, uvjerenje da ne znamo niti možemo znati o posljednjim stvarima i transcendenciji. Ateizam je plod vjerovanja da se teorijski ili znanstveno može dokazati nemogućnost bilo kakve transcendencije ili osobnog iskustva Boga ili bogova. Vrlo je važno ne miješati agnosticizam i ateizam, kao i borbeni antiteizam. Indiferentizam je, nadalje, teorijska ravnodušnost u odnosu na transcendenciju ili objavljenu religiju, a uzrok mu je u procesu sekularizacije, uspostavljanju evangeličkih zajednica kao državnih religija, te u snažnom antisekularizacijskom naboju u različitim protestantskim fundamentalističkim zajednicama. Daljnji uzroci indiferentizma su konzumeristička kultura, masovni mediji itd.
Treće predavanje prvoga dana simpozija održao je prof. dr. Ivan Bodrožić koji je govorio na temu “Uloga čina vjere u Augustinovu obraćenju”. Prof. Bodrožić je prikazao sinteze Augustinova promišljanja o odnosu prema Bogu i vjeri u kojoj ne prestaje isticati da je Bog milosrdan prema njemu, a on kao čovjek uvijek kasni. U drugom dijelu izlaganja prof. Bodrožić iznio je problem koji se pojavljuje u izučavanju Augustinove misli i njegovih stavova o odnosu intelekta i volje prema Božjoj milosti. Pišući “Ispovijesti”, Augustin je imao potrebu dublje razumijevati odnos s Bogom i dati neupitan primat Božjoj milosti koja se oko njega trudi. Tom je iskustvu, istaknuo je prof. Bodrožić, ostao vjeran do kraja života.

Drugi dan simpozija započeo je predavanjem prof. dr. Karla Višatickog “Novozavjetno iskustvo vjere u svjetlu Kristova uskrsnuća”. Počeo je tvrdnjom da Biblija smatra vjeru izvorom i središtem svega religioznog života, a čovjek se odaziva Božjem pozivu što ga Bog upućuje čovjeku. Naša riječ “vjera”, smatra prof. Višaticki, samo djelomično donosi ono što se pod tim misli u hebrejskom. Vjera je Božji dar, kojega možemo prihvatiti ili ne prihvatiti. Prof. Višaticki u daljnjem je izlaganju prikazao širok spektar starozavjetnih pojmova koji označavaju ovaj stav pojedinca, kao i zanimljivu tranziciju pojmova preko Septuaginte i Vulgate do Novog zavjeta.
Mr. Marko Tomić u izlaganju “Novozavjetno iskustvo vjere u svjetlu Kristovog uskrsnuća” istaknuo je kako je vjera izvor i središte religioznog života biblijskog čovjeka. Novi zavjet, smatra mr. Tomić, preuzima starozavjetne forme govora o vjeri i prilagođava ih govoru o Isusu Kristu. Naravno, novozavjetni govor o vjeri prožet je već dogođenim uskrsnućem. U daljnjem tijeku izlaganja mr. Tomić prikazao je izričaje vjere u novozavjetnim tekstovima s posebnim osvrtom na čudesa i vjeru stranaca, a zatim vjeri uslijed molitve. Vjera, ljubav i nada, zaključio je mr. Tomić, daju fiksnu trijadu spasenja i kršćanskog života u novozavjetnoj perspektivi.
Treće predavanje drugog dana simpozija održao je dr. Edvard Punda, a nosilo je naslov “Teologija: privilegirano mjesto vjere”. U uvodu je istaknuo kako je Bog objekt vjere i središte teologije, u kojoj se objavljena istina komunicira čovjeku. Za teološki rad, istaknuo je dr. Punda, potrebne su tri vrste obraćenja – intelektualno, moralno i religiozno. Pravi teolog je onaj koji je iskusio Boga, kršćanin kojem je ozbiljno stalo do kršćanstva, onaj koji nosi u sebi božanstvo, uživa u teologiji. Baš zato kod teologa treba biti vidljivo njegovo životno traganje za Bogom, a u kontekstu teološke objektivnosti teologija teologu treba postati življenje vjere, zaključio je dr. Punda.
Prof. dr. Ivica Raguž održao je izlaganje “Neki vidovi vjere u misli sv. Tome”. Vjera je slobodan izbor i pristanak, a promišljanje vjere i sveti nemir kojeg to promišljanje rađa, proizlazi iz tog slobodnog pristanka. U vjeri mišljenje hodočasti, a prema sv. Tomi, sama vjera može biti mrtva ako nije promišljajuća. Toma daje prostor sumnji u vjeri i smatra da se vjernik ne treba bojati sumnje ili očitovanja suprotnog stava. U ovom dijelu izlaganja prof. Raguž osvrnuo se i na misao Karla Bartha o sumnji koja dolazi iz tri razloga: duh vremena, površnost Crkve i nutarnji život vjernika koji zna biti suprotan samoj vjeri. Vrativši se na misao sv. Tome, prof. Raguž istaknuo je kako je vjera bez sumnje necjelovita vjera. Vjernik ne traži sumnje, ali zna da se kroz sumnje može doći do vjere. U trećem dijelu izlaganja prof. Raguž iznio je misao sv. Tome o odnosu vjere i ljubavi. Bez momenta volje nema vjere, a bez ljubavi nema čina vjere. Razum, zaključuje prof. Raguž, nije opreka vjeri, nego ju grli kada se susretnu. Promišljanje povećava vjeru i budući da čovjek ljubi, ne može biti indiferentan prema Bogu.
U posljednjem, poslijepodnevnom dijelu, prvo predavanje imao je dr. Davor Vuković na temu “Vjera u suvremenoj teološkoj misli”. On je prikazao misao W. Kaspera i njegovo promišljanje o suvremenom statusu vjere u kontekstu današnje kulture. Dr. Vuković prikazao je etimologiju riječi “kriza”, koja obilježava suvremeno stanje i istaknuo kako krizu treba pojmiti kao kairos te da možemo govoriti o krizi teoloških pojmova i krizi same teologije. Drama našeg vremena, rascjep kulture i vjere, teologije i iskustva, posebno je očita u činjenici kako prosječan čovjek više ne razumije temeljne teološke pojmove. Kada govorimo o iskustvu, istaknuo je dr. Vuković, moramo se vratiti na temelje iskustva, inače iskustvo neće vrijediti ništa.
Posljednje izlaganje, “Govor o Bogu nekih ateističkih mislilaca” održao je mr. Mladen Milić. U njemu je prikazao misao filozofa F. Nietzschea u kontekstu teme simpozija, a to je odnos vjere i nevjere. Prvi dio izlaganja ukazao je na nihilizam kao temeljno ozračje zapadne kulture. Drugi dio izlaganja prikazao je filozofov govor o Božjoj smrti, kao uvjetu mogućnosti ostvarenja tog nihilizma. U trećem, posljednjem dijelu izlaganja, mr. Milić ukazao je i na pozitivan doprinos Nietzschea suvremenoj misli. Nietzsche je značajan za teologiju jer u današnjem vremenu bezličnih jedinki kršćanstvo ima zadatak graditi snažne individualnosti. Današnjem društvu, zaključio je mr. Milić, potrebni su snažni vjernici, ali i snažni ateisti, za razliku od sve veće banalizacije, kako vjere, tako i ateizma.
Prigodom zatvaranja simpozija, prof. dr. Pero Aračić istaknuo je što je obilježilo skup. Aktualnost teme očitovala se ne samo u vrlo kvalitetnim predavanjima, nego i u snažnim, dugim i plodnim raspravama, ali i brojnom odazivu, pogotovo studentica i studenata teologije KBF-a u Đakovu. Dekan je na kraju svima zahvalio i pozvao na promišljanje ove tematike u Godini vjere.