Beč, (IKA) – Drugi vatikanski koncil 20. listopada 1962. cijelom je čovječanstvu uputio “poruku spasenja, ljubavi i mira koju je Isus Krist, Sin Boga živoga, donio na svijet i povjerio je Crkvi”.
Crkva se na Koncilu, kako je prije pedeset godina izvijestio Kathpress, želi obnoviti i svim ljudima navijestiti božansku istinu, tako da je oni shvate i radosno prihvate. “Kao što je Bog Otac iz ljubavi poslao na svijet svoga Sina, tako i Crkva, po primjeru svoga božanskog učitelja, želi služiti braći.” To doslovno znači da “Crkva nije rođena da bi vladala, nego da bi služila”.
Iz rada Koncila – stoji dalje u poruci – kroz živo svjetlo vjere treba proizaći duhovna obnova koja promiče dobra ljudske kulture. Koncil, koji je okupio sve nacije ove zemlje, gleda i na zemaljske potrebe i strahove cijeloga čovječanstva. U svom radu, Sabor pridaje važnost svemu što promiče ljudsko dostojanstvo i zajedništvo naroda. U svojoj poruci od 11. rujna 1962. papa Ivan XXIII. prije svega upozorava na dvije važne stvarnosti: mir među narodima i društvenu pravednost. Kako se Crkva svim svojim silama zauzela za mir, tako i Koncil izriče svoju volju za mirom.
Crkva je uvijek spremna pomoći svakome tko traži istinski mir. Njen cilj je zajedništvo naroda. U poruci se ističe: “Mi ispovijedamo da su ljudi svih rasa i nacija braća”. Crkva nema nikakvu zemaljsku moć, ali ona živi uzdajući se u snagu Duha Svetoga. “Stoga, pozivamo ne samo svoju braću kojoj služimo kao pastiri, nego i svu braću koja vjeruju u Krista, kao i sve ljude dobre volje, da s nama zajedno surađuju na izgradnji pravednije i bratskije ljudske zajednica u svijetu.”