Metković, (IKA) – Monografija s. Manete Mijoč “Sestre Služavke Malog Isusa u Metkoviću (1912. – 2012.)” predstavljena je 20. listopada u Gradskom kulturnom središtu u Metkoviću. O knjizi su govorili s. Vesna Mateljan, dr. don Mile Vidović i autorica. Među brojnim okupljenim redovnicama i svećenicima bio je i mons. Fabijan Veraja. Knjiga je trajni povijesni spomen samostana Svete obitelji u Metkoviću, u kojem je živjelo i radilo oko 165 sestara, neke od njih u više navrata. Monografija na 344 stranice podijeljena je u tri poglavlja i opremljena s više preslika dokumenata i više od 190 fotografija iz svih razdoblja samostanskog života.
Prva dva dijela govore o sluzi Božjem nadbiskupu Josipu Stadleru i Družbi SMI. Iz svjedočanstva Stadlerova tajnika, dok su šetali Sarajevom opazivši sirotu zgrbljenu staricu rekao je: “Kad bih imao mogućnosti, smjestio bih ovu i njoj slične osamljene starice u jednu kuću.” Bilo je to 1890., zajedno s jednim svećenikom molio je devetnicu sv. Ani da mu u tome pomogne i na sam blagdan sv. Ane dobio odgovor iz Brna da mu je odobren zajam. Iste godine 24. listopada, na blagdan sv. Rafaela, otvorio je Zavod u koji je smjestio 25 starijih i siromašnih žena. O njima su brinule djevojke koje su kasnije postale redovnice. Nakon Stadlerove smrti s. Krescencija Zwiefelhofer – prva Stadlerova suradnica, zapisom svjedoči: “On je bio veliki čovjek, veliki biskup, veliki svetac! U pismu koje je 27. veljače 1937. uputila don Radi Jerkoviću u Metković za Stadlera piše: “On je u raju, on je naš svetac!” Iza sebe ostavio je materijalna i duhovna dobra; gradio crkve – katedralu Srca Isusova u Sarajevu, kaptol, Bogoslovno sjemenište s crkvom Sv. Ćirila i Metoda, sjemenište u Travniku te nekoliko crkava i nadbiskupskih sirotišta; podizao je samostane ne samo u Bosni nego i šire. Pisao je, prevodio i objavljivao pučko-nabožne i praktično-pastirske spise potrebne za izobrazbu hrvatskoga puka.
U trećem poglavlju prikazan je život i rad redovnica. U naslovu “Duhovni život samostana” očito je da su molitva i primjer sestara poticaj za nova zvanja, što su posvjedočile s. Tekla Vrnoga i mnoge druge djevojke iz neretvanske doline. Prvih pet sestara u Metković je došlo 1. svibnja 1912., na čelu sa s. Krescencijom. Posebno mjesto u povijesti samostana ima o. Ante Gabrić, koji je s bl. Majkom Terezijom godine 1987. pohodio grad Metković i samostan.
Knjiga je spomen velikih zbivanja i slavlja, kao i nedaća te čudesnih znakova koji dokazuju da Bog vodi ljudsku povijest. Nosi u sebi trud i rad sestara, materijalna dobra, kupnje i gradnje, ratne poteškoće i stradanja, nepravdu – kad je redovnicama nacionalizacijom oduzeta vlastita zgrada koju su uz velike žrtve sagradile te u demokratskim promjenama nastojale da im bude vraćena, ali nažalost uzalud. Nosi u sebi teške dane i kušnje vremena komunističkog totalitarizma, kada je sestrama zabranjen rad s djecom i mladima, ali i radost gradnje nove zgrade podignute dobrotom i ljubavlju mnogih dobročinitelja.

Na kraju knjige popis je sestara koje su tijekom 100 godina živjele i djelovale u Metkoviću sa zaduženjima koje su obavljale; te župnika dviju metkovskih župa. Knjiga je napisana iz vjerodostojnih dokumenata koji potvrđuju sve autoričine navode, i zbog toga zaslužuje svako priznanje. Napisana je laganim i razumljivim stilom pa se s lakoćom čita poput nekog zanimljivog romana, kazao je između ostalog veliki poznavatelj crkvene povijesti dr. don Mile Vidović.
S. Maneta (Jaka) Mijoč rođena je 23. rujna 1954. g. u Otoku kod Sinja. U Družbu SMI splitske provincije sv. Josipa stupa 1969. Napisala je veliki broj znanstvenih članaka i nekoliko knjiga te je ponajbolja poznavateljica nadbiskupa Stadlera, njegove Družbe i karizme. Zahvalila je svima koji su pridonijeli tiskanju knjige te Provincijalnoj upravi s provincijalkom s. Sandrom Midenjak i sestrama samostana u Metkoviću s predstojnicom s. Brankom Babaić koje su joj povjerile pisanje knjige. Knjiga nije samo prošlost, nego i svjedočanstvo i poticaj kako je uvijek dobro živjeti po Božju, prignuti koljena, moliti i požrtvovnom ljubavlju služiti Bogu i bližnjima u potrebi, istaknula je.

Predstavljanje knjige pjesmama su uveličali metkovski zborovi sv. Ilije i sv. Nikole, zbor sv. Stjepana iz Opuzena uz voditeljice s. Vedranu Krstičević, s. Marijanu Cvitanović i s. Marinelu Delonga i klapa sv. Nikola. Između ostalih izveli su pjesmu s. Vesne Mateljan “Već stotinu ljeta”, napisanu u povodu 100. obljetnice dolaska sestara u Metković, koju je uglazbio prof. don Šime Marović. Voditeljica programa bila je s. Lucija Jaganjac.