Zagreb, (IKA) – U uvodniku listopadskog broja Kane, kršćanske obiteljske revije, Josip Grbac podsjeća na “Zaboravljena obećanja hrvatske politike”. Imajući u vidu sve što je dosada od svega (ne)učinjeno, prosječnom građaninu u Hrvatskoj nameće se ključno pitanje: do kada će nam politika bacati pijesak u oči, pita autor.
Jedna od glavnih tema broja je obljetnica otvaranja Drugog vatikanskog koncila. Uz tu obljetnicu sugovornik Kane je fra Bonaventura Duda. Prisjećajući se pak koncilskog i postkoncilskog vremena, o. Duda ističe kako ga je doživio oduševljeno.
Nama mladim profesorima Koncil je odredio život. Šagi je odmah otišao u Rim kao teološki ekspert nadbiskupa Šepera. A mi drugi, posebno Bajsić, pa Turčinović, koji je kasnije došao, od prve smo godine, a osobito kad se Šagi vratio, svaki smo sam za sebe, ali i zajedno – išli po župama i tako propovijedali Koncil. Više smo uspjeli oduševiti svojim vanjskim radom nego svojim predavanjima, ističe fra Bonaventura Duda.
Nadalje osvrće se i na plodove Koncila, posebice u vidu približavanja Crkve suvremenom svijetu. U tom kontekstu upućuje na riječi bl. Ivana XXIII., te zaključuje kako sve ono što je on rekao o Koncilu, postaje jasno da je on bio prorok novoga vremena i nove Crkve. U vidu plodova o. Duda upućuje i na poglavito izdavačke pothvate u domovinskoj Crkvi: početak izlaska Glasa Koncila, Zagrebačku Bibliju, pa brevijar koji je nastao uz primjenu Biblije, Lekcionar, pokretanje Kršćanske sadašnjosti.
Na obljetnicu podsjeća tekstom i Bono Zvonimir Šagi koji daje osvrt na vrijeme prije, za i nakon koncila. Govoreći o samom Koncilu posebno ističe četiri ključne riječi agiornamento, dijalog, suodgovornost i participaciju. Autor zaključuje kako se valja što više posvetiti retrospektivi Drugoga vatikanskoga koncila, da bismo na bolji način mogli sagledati do čega smo došli kroz ovih 50 godina.
Na tragu obljetnice je i tekst Vladimira Pavlinića vezan uz posljednji intervju kardinala Carla Maria Martinija objavljen dan nakon njegove smrti. Sam kardinal taj je intervju nazvao svojevrsnom duhovnom oporukom kojom Crkvu potiče na djelovanje, tj. da se trgne.
Uz temu, Kana donosi i sažeti prikaz organizacije samog Koncila kao i svega vezanog uz njega od sazivanja, hodočašća u Loreto i Asiz, sam tijek, smrt pape Ivana XXIII., nastavak Koncila pod vodstvom Pavla VI., te završetak, koji je ujedno početak obnove.
O Koncilu svoj doživljaj čitateljima predstavlja i dalbert Rebić u rubrici “teolog odgovara”.
O Godini vjere za Kanu progovara i fra Emanuel Hoško s naglaskom na “Svetog Franju učitelja naše vjere” kako ga je nazvao papa Bendikt XVI.
Listopadska Kana govori i o misijama. S. Marinka Blatarić čitateljima približava djelovanje hrvatskih milosrdnica na Salomonskim otocima, a laikinja Maja Sansović dijeli svoje iskustvo djelovanja u Tanzaniji.
Uz početak nove akademske godine sugovornik Kane je rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta dr. Željko Tanjić. Pojašnjavajući specifičnosti HKS-a, on ističe kako katolički identitet nije prepreka nego obogaćenje. Predstavljajući pak viziju HKS-a, rektor ističe kako u središtu svakog programa HKS želi staviti čovjeka i njegove potrebe, kako materijalne, tako i duhovne.