Požega, (IKA) – Večer uoči Svjetskog misijskog dana, održana je 20. listopada prigodna akademija i izložba u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi. U pozdravu vlč. Željko Strnak, ravnatelj biskupijskih Papinskih misijskih djela i biskupski delegat za misije Požeške biskupije, istaknuo je kako stotinjak naših svećenika, redovnica i redovnika misijski djeluje u 28 zemalja diljem svih kontinenata. Misionari djeluju na tragu Majke Terezije i o. Ante Gabrića, čijeg se prelaska u nebesku domovinu upravo sjećamo. Da bi ispunili Kristov nalog naviještanja Radosne vijesti svim narodima, misionari trebaju našu molitvenu te materijalnu blizinu i podršku. Vlč. Strnak posebno se prisjetio misionara Požeške biskupije vlč. Karla Prpića koji djeluje u Kamerunu.
Fra Stojan Zrno, član Hercegovačke franjevačke provincije, govorio je o svom dugogodišnjem iskustvu misionarskog djelovanja u Kongu. Afričke zemlje prostorno su velike te iznimno nerazvijene, bez struje, infrastrukture te sa skromnim mogućnostima obrazovanja i liječenja zbog čega i jednostavnije bolesti predstavljaju velik problem. Misionari su ondje, uz svoj svećenički poziv, poslani biti i graditelji, liječnici, poljoprivrednici i učitelji, istaknuo je fra Stojan. Približio je brojne svakodnevne situacije s kojima se ljudi susreću, kako žive u velikim gradovima bez struje, obrađuju zemlju isključivo nekom vrstom motike te nemaju krova nad glavom. No, unatoč svemu, punim srcem slave Gospodina.
Milosrdnica s. Marinka Blatarić predstavila je potom projekt otvaranja misijske kuće Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog na Salomonskim otocima. Četiri redovnice prije nešto više od godinu dana otputovale su na Salomonske otoke u Oceaniji i pokrenule kuću koja je ujedno i škola i bolnica. Prikazujući njihovu svakodnevicu spomenula je kako se na obiteljskom stolu stalno izmjenjuju slatki krumpir i riža, ali nikome ne pada na pamet prigovarati jednoličnosti hrane: sretni su da i to imaju. Ako bi im sestre donijele običnu lizalicu, radost djece bila je nedostižna. Školovanje djece potreba je i želja koju si ne mogu mnogi ispuniti, jer, trideset eura potrebnih godišnje za školovanje djeteta u osnovnoj školi bogatstvo je koje roditelji ne mogu svakom djetetu priuštiti. Kako su sve četiri redovnice po struci i medicinske sestre, stanovništvo je i na tom polju dobilo veliki blagoslov. Naime, učeći ljude osnovama higijene, zbrinjavajući povrede i ublažujući bol koliko je u njihovoj moći nastojale su i uspjele obnoviti ambulantu koju su zatekle u neuporabnom stanju. A onda su se posvetile rješavanju gorućeg problema: smrtnost novorođenčadi i majki pri porodu. I to je s pomoću Božjom urodilo plodom.
Završno izlaganje imala je s. Teresita Aguilar Samudio koja je u Hrvatsku došla iz Paragvaja. Južna Amerika iznimno je siromašna i Paragvaj je druga najsiromašnija zemlja na kontinentu, s gotovo istim problemima o kojima su govorili fra Stojan i s. Marinka. Unatoč tome optimizam na licima ljudi svakodnevica je, a tome veliki doprinos daju svećenici i redovnice koji tamo služe. Svoje predavanje završila je anegdotom koja to opisuje – na pitanje što njima znače misionari, djevojka u Paragvaju joj je odgovorila: “Vaše srce je veliko poput cijelog svijeta!”
Na kraju akademije prisutni su mogli pogledati izložbu fotografija i predmeta iz misijskih područja te se upoznati s nastojanjima u Požeškoj biskupiji s pomoću kojih je moguće molitvom i prilogom pomoći djelovanju hrvatskih misionara.