Đakovo, (IKA/TU) – Po posvetnoj molitvi i polaganju ruku đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića tijekom svečanoga misnog slavlja u subotu 20. listopada u prepunoj đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, Đakovačko-osječka nadbiskupija dobila je četvoricu novih đakona, a Subotička biskupija jednog. Red đakonata primili su Tomislav Benaković (Županja, župa Mučeništva sv. Ivana Krstitelja), Mario Brkić (Slavonski Brod, župa Bezgrešnog Srca Marijina), Marko Martić (Slavonski Brod, župa Duha Svetoga), Ivan Stipić (Ivankovo, župa Rođenja sv. Ivana Krstitelja) te za Subotičku biskupiju Vinko Cvijin (Bikovo/Subotica-Aleksandrovo). Misnom slavlju koje je predslavio nadbiskup Srakić koncelebrirali su brojni svećenici, predvođeni poglavarima Bogoslovnog sjemeništa i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu.

Nadbiskup je ređenicima i okupljenom puku u homiliji govorio o vjeri i pozivu, o otkriću Boga, razmatrajući poziv na đakonat u prizmi vjere. “Dokle god se ne usmjeri prema živoj Isusovoj osobi, vjera ne postoji, nije trajna, nema nikakvog dinamizma. Kad se on upozna, tada sve postaje jasno. Evanđelje prestaje biti knjiga prošlosti, da bi postalo knjiga sadašnjice, po kojoj Krist daje vječni sud o svagdašnjim događajima”, rekao je, među ostalim, nadbiskup, potvrdivši kako se Bog može poslužiti drugim ljudima, događajima, situacijama, ali ako pozvanik ne osjeti i doživi osobni poziv, ne može se govoriti o zvanju ili pozivu, i takvog će pozvanika u zvanju pratiti nevolje. “To osobno i uzajamno poznavanje između Boga živoga i onoga koji je pozvan, na početku je svakog duhovnog rasta. Kad netko otkrije da ga je Bog osobno spoznao, a to znači uzljubio, osjeća u sebi neizrecivu radost, kao kakvo novo stvaranje, kao bitno uzdignuće, kao osobno Božje posinjenje”, istaknuo je nadbiskup.

Obraćajući se ređenicima, mons. Srakić rekao je: “Vi ste, smatrajući da vas je Gospodin pozvao, pošli za njim. Živeći u sjemenišnoj zajednici vidjeli ste što Gospodin od vas traži i ostali uz njega do kraja. Poziv je istraživanje, produbljivanje, hod. To je vidik, vizija, čin vjere, tj. sposobnosti vidjeti i nevidljivo, a prema tome i hrabro nastaviti. To je nasljedovanje, potpuno i vjerno prijateljstvo s Kristom u njegovoj Crkvi. Zato Crkva ispravno traži životni hod do pune zrelosti poziva – ređenja. Ostvarivalo se to ‘uz Isusa’, tj. u sjemeništu. U njemu ste učili biti novi čovjek. Tu ste postepeno otkrivali tko je doista Krist koji vas zove.”

Na slavlju su se okupili brojni vjernici, redovnice, ministranti, rodbina, prijatelji i župljani ređenika, koji su na kraju mise srdačnim pljeskom izrazili svoju radost i podršku, a ljepoti svečanosti pridonio je Zbor bogoslova, pod vodstvom maestra Ivana Andrića i uz orguljašku pratnju maestra Vinka Sitarića.