U povodu Godine vjere, u izdanju Glasa Koncila izišla je nova knjiga dekana KBF-a u Zagrebu dr. Tončija Matulića “Nevjera i vjera u četiri oka. Maske bogova u svjetlu vječne mladosti Božjega lica”. Riječ je o djelu koje propituje nevjeru u svjetlu vjere i Božje riječi, a koje se odvija, prema autorovim riječima, “tako da smo nevjeru pozvali u goste na čašicu razgovora pa s njom zapodijevamo popodnevne razgovore u četiri oka”. Taj razgovor ponajprije znači dobronamjeran, dobrohotan i prijateljski odnos i pristup, zbog čega je nevjera kao gošća uvijek na prvom mjestu, dakle ispred naše vjere. No to znači i iskren, otvoren, kritički i samokritički, a na nekim mjestima čak i beskompromisan govor o obmanama i lažima iznesenima uime nevjere. Knjiga, uz opširan uvod i zaključak te dodatna kazala, sadrži ukupno 19 poglavlja, raspoređenih u pet dijelova, u kojima autor kritički analizira i promišlja nevjeru i vjeru u četiri oka. U prvome dijelu o nevjeri i vjeri promišlja se u povijesnome kontekstu hrvatske narodne i crkvene zbilje, dok ih se u drugom dijelu tematizira u kontekstu suvremenih izazova, kao što su takozvana nova religija nove znanosti ili scijentistička religija New Agea te fenomen novoga ateizma i agnosticizma. Zatim u trećem dijelu dr. Matulić otvoreno i beskompromisno raskrinkava lažne bogove materijalizma, komunizma, suvremene idolatrije, oholosti i nihilizma, kako bi se prepoznalo pravo Božje lice, koje je božanskim sjajem čudesno zasvijetlilo u licu Isusa iz Nazareta. U četvrtom dijelu promišlja se o nevjeri i vjeri kao mogućem uzajamnom “čistilištu”, u smislu shvaćanja nevjere kao izazova i provokacije vjeri, bilo da je riječ o neuklonjivim sumnjama i kušnjama vjere ili pak o teološkim pokušajima prevladavanja nevjere u zagrljaju vjere. Peti dio knjige posvećen je trenutku kad vjera nadilazi nevjeru te se sama pokušava uzdići do nove razine shvaćanja otajstva Boga trojstvene ljubavi. Umjesto zaključka nalazi se meditativno promišljanje “Utjeha vjere”, u kojemu se dr. Matulić obraća nevjernicima i vjernicima te poručuje da “Božja utjeha ne poznaje granice niti ima kraja”, a za čovjekovu dušu “nema boljega lijeka od utjehe vjere”. (ika-gk/sp)