Đakovo, (IKA/TU) – Nakon tematskoga susreta u povodu početka Godine vjere, uslijedio je središnji dio otvorenja Godine vjere – misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, koje je u koncelebraciji brojnih svećenika predslavio đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić. “Sabrali smo se danas u katedrali, majci svih crkava naše nadbiskupije, da u njoj započnemo Godinu vjere, da obnovimo onaj žar koji je zahvaćao crkvenu zajednicu od njezinih početaka, da raspirimo onaj žar koji nas je nosio za vrijeme zasjedanja II. vatikanskog koncila, da se nadahnemo onim duhom koji je nosio biskupe, svećenike, redovnike i redovnice toga vremena. Započinjemo ovu Godinu vjere euharistijom – Krist je početak i završetak svega, kako svemira, tako i našega vjerničkoga i građanskog života. Sabrani pokraj njegovog oltara, molimo da nas on, kao Dobri Pastir, provede kroz ovu Godinu, da puni ozbiljnosti shvatimo što se od nas traži, kako bismo mladim generacijama mogli prenijeti raspoloženje otvorenosti prema Gospodinu i njegovu duhu”, rekao je nadbiskup Srakić, uvodeći u misno slavlje.

Na početku homilije nadbiskup je rekao kako je 11. listopada na Trgu Sv. Petra nazočio trenutku kada je Sveti Otac otvorio Godinu vjere, na 50. obljetnicu zasjedanja II. vatikanskog koncila i 20. proglašenja Katekizma Katoličke Crkve. “Sjećamo se raspoloženja i oduševljenja prigodom početka Koncila, kada su se držale trodnevnice i devetnice diljem biskupije u našim župnim zajednicama. Crkve su nam bile pune svaki dan, kao na ponoćki. To je bio pravi blagdan koji se slavio u ozračju pune radosti. Gutali smo svaku vijest s radija i novina. U to vrijeme mnogi su očekivali da će Koncil pokrenuti obnovu koja će uroditi bogatim plodovima, no ubrzo se pokazalo da je Crkva u velikoj krizi. Zbog velikih očekivanja mnogi su se teško razočarali. Nakon II. svjetskog rata došlo je do naglog i radikalnog razdvajanja puta Crkve i puta kulture općenito u svijetu, a napose u zapadnoj Europi”, prisjetio se nadbiskup te ustvrdio kako se nastala sekularna i individualistička kultura nije zaustavila pred vratima Crkve, već ju je duboko prožela i iznutra uzdrmala kršćansku vjeru te snažno utjecala na ponašanje vjernika.

Istaknuvši kako su se kršćani u posljednjim desetljećima često bavili socijalnim, kulturalnim i političkim pitanjima, dok se činilo da je vjera, osnova svega toga, bila usputna. “Međutim, ona nije bila usputna, nego, još gore, ona se nijekala. Kad je bilo riječi o društvenoj nauci Crkve moglo se složiti sa sugovornicima, ali kad je bila riječ o vertikalnoj dimenziji vjere, mnogi o tome nisu htjeli ništa čuti. Možda smo i mi vjernici tome krivi”, rekao je nadbiskup okupljenima te posvijestio činjenicu da je II. vatikanski koncil bio “kristocentričan”, tj. središnja mu je tema bio Krist. Osvrnuo se na pitanja koja je Isus postavljao svojim najbližima, a najznačajnije od svih bilo je pitanje učenicima: “A vi, što vi kažete tko sam ja?” “Jasan i odlučan Petrov odgovor uime ostalih učenika bio je: Ti si Krist, sin Boga živoga! Iz tog odgovora, iz te svijesti iz toga vremenskog razdoblja u kojem se rodio, živio, umro i uskrsnuo Isus iz Nazareta, rođena je naša kršćanska vjera. Da nije prva kršćanska zajednica vjernika odmah nakon smrti posljednjeg apostola temeljila svoj život na toj vjeri, ne bi ni ona imala temelj svoje vjere niti bi se razvio pokret koji se zove kršćanstvo”, rekao je nadbiskup, istaknuvši kako će o tom Isusovom pitanju i odlučnom Šimunovu odgovoru trebati razmišljati tijekom jedne godine, jer to pitanje povlači i druga pitanja što ih u svoj iskrenosti moramo postaviti samima sebi.

Rekavši kako se od listopada ove godine pa nadalje od kršćana traži da vrlo ozbiljno u razmatranje uzmu pitanje vjere, nadbiskup Srakić pojasnio je da taj prijedlog poziva da revidiramo činimo li doista sve, mislimo li u našoj zajednici ono što se odnosi na vjeru. Traži se ozbiljan ispit savjesti da provjerimo ima li pastoralni prijedlog još svoju težinu, je li tako izvoran da bi sačuvao sadržaje koji su nepovredivi, je li dalekovidan i uspijeva li još uvijek izazivati naše suvremenike.
Zaključak toga jest taj da barem jednu godinu sve svoje sile upotrijebimo da bismo razjasnili i osnažili svoju vjeru, možda tražiti načine kako probiti barijeru koja kršćane često odvaja od odraslih kojih najčešće nema u njihovim zajednicama, ili od onih koji bez svoje odgovornosti ne znaju za ljepotu kršćanske vjere, smatra nadbiskup. “Godina vjere mora uvjeriti u prvome redu nas same kako je lijepo imati vjeru, biti vjernik. I, naravno, dati svjedočanstvo o njoj. Zbog toga je moramo slaviti”, istaknuo je nadbiskup te na kraju homilije govorio o pet glavnih putova koje je papa Benedikt XVI. istaknuo za otvaranje ili ponovno otvaranje vrata vjere, a to su obraćenje i obnova Crkve i samih vjernika tako da njihovo svjedočanstvo vjere bude doista plodno, evangelizacija na temelju duboke vjere utemeljena na osobnom odnosu s Kristom koja zahvaća naša srca svojom ljubavlju po kojoj nas potiče na evangelizaciju, solidno i duboko poznavanje sadržaja vjere – Riječ Božja te poznavanje povijesti vjere i svjedočanstvo ljubavi.

Nakon homilije i ispovijedanja vjere uslijedila je molitva vjernika te prinos darova; uz euharistijske darove u kojima se ostvaruje dar Kristova Tijela i Krvi, prineseni su znakoviti darovi vjerničkoga i crkvenog života: dokumenti II. vatikanskog koncila u spomen 50. obljetnice njegova početka, Katekizam Katoličke Crkve kojim će se u župnim zajednicama nastojati hraniti čistoću i cjelovitost vjere te Izjave i odluke II. biskupijske sinode kojima se danas usmjerava apostolat u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.

Na samom kraju svečanosti nadbiskup Srakić je istaknuo: “Kod prinosa darova doneseni su dokumenti naše Biskupijske sinode, koja se tako lijepo uklapa u Koncil i Godinu vjere; neka i taj dokument također bude izvor razmišljanja o našoj vjeri.” Iznoseći podatke o značajnoj zastupljenosti i prisutnosti Hrvata na zasjedanju Biskupijske sinode u Rimu, nadbiskup je rekao kako je to dobar znak sudjelovanja, kao suradnika u otvaranju novih putova u novoj evangelizaciji. “Neka Gospodin prati sve ono što oni tamo čine, neka prati sve nas da u Godini vjere doista shvatimo u čemu se sastoji nova evangelizacija, a sastoji se u žaru, oduševljenju kojim su apostoli i njihovi učenici naviještali Krista. Neka tim žarom i mi budemo zahvaćeni, kako bismo mogli naviještati Krista bez kojega je svijet prava pustinja”, zaključio je nadbiskup.
Pjevanje Mješovitoga katedralnog zbora, pod vodstvom maestra Ivana Andrića i orguljašku pratnju maestra Vinka Sitarića, dalo je posebno svečanu notu proslavi otvaranja Godine vjere u Đakovu.