Kotor Varoš, (IKA) – Dvadeseta obljetnica srpske agresije na Hrvate i vjernike župa kotorvaroške doline obilježena je u Kotor Varošu, u subotu 6. listopada misnim slavljem za sve poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje iz II. svjetskog rata i poraća, njih 557, i Domovinskog rata, njih 170, te blagoslovom Gospina kipa i otvaranjem spomen-obilježja stradalnicima obaju ratova. Brojni Kotorvarošani, koji su 1992. godine bili gotovo svi prognani, a njihove crkve, domovi i gospodarski objekti srušeni, zapaljeni i uništeni, okupili su se u prijepodnevnim satima kod Križa iz 1911. godine u Kotorišću. Župnik fra Anto Šimunović rekao je okupljenima: “Došli smo se pomoliti za sve hrvatske žrtve iz kotorvaroškog kraja, došli smo kod Križa jer križ je znak i stvarnost patnje i žrtve, ali s Kristom i znak pobjede nad zlom i smrću. Put križa koji ćemo moliti je put kojim su hodili i danas hode Hrvati kotorvaroškog kraja. Nije slučajno da je nekoliko stotina metara od ovog križa bilo i jedno od najvećih stratišta za Hrvate na kraju II. svjetskog rata (1945.). Samo u jednoj noći hladnim oružjem (krampom, nožem, bajunetom…) ubijeno ih je preko dvije stotine. Svjedoci pričaju kako su se jauci zarobljenih Hrvata čuli tri dana i tri noći”. Župnik Šimunović pozvao je okupljene da križni put mole s dubokom vjerom, dostojanstvom i poštovanjem koje naši mučenici i žrtve zaslužuju i da nitko ne odgovara na moguće provokacije. Pripadnici policijskih snaga pobrinuli su se da povorka križnog puta, nakon pjesme i molitve kod Križa za mučenike i žrtve, neometano prođe kroz Kotorišće i Kotor Varoš. Veliki drveni križ, koji je izradio Marjan Miškić iz sela Orahove, naizmjence su nosile tri skupine mladih Kotorvarošana. Nakon križnog puta Milorad Bandalo je u župnoj crkvi Male Gospe pročitao Pjesmu povratnika (Ps 126 ) a potom je koncelebrirano euharistijsko slavlje s dvanaest svećenika, uglavnom Kotorvarošana, predvodio banjolučki biskup Franjo Komarica. Liturgijsko pjevanje animirao je fra Vinko Jelušić, župni i samostanski vikar u Jajcu.
Biskup Komarica istaknuo je u propovijedi kako je neželjeni rat, kako II. svjetski tako i Domovinski, prouzročio izuzetno velike i nepopravljive gubitke za Banjolučku biskupiju i čitavu Katoličku Crkvu u BiH. Jedna od osobito važnih i svetih zadaća Crkve je molitveno sjećanje na pokojne, osobito na žrtve rata i nasilja. Naša nacionalna i crkvena povijest prepune su takvih žrtava. Sjećanje na žrtve je nužno. Blaženi papa Ivan Pavao II. dao je nama, članovima Katoličke Crkve, u zadatak da sačuvamo trajan spomen svojim mučenicima i svim nevinim žrtvama totalitarnih, duboko nehumanih režima prošlog stoljeća. I biskup Komarica smatrao je svojom dužnošću poslušati i te Papine poticaje, pa je naveo što je sve na tom planu učinio. Napomenuo je da nema gotovo ni jedne župe u njegovoj biskupiji u kojoj nije stradao određeni broj župljana, u nekim župama i više stotina. Među prvima po broju stradalih je kotorvaroška župa.
Kod prinošenja darova prinesena je Knjiga popisa svih 727 mučenika i žrtava kotorvaroških Hrvata obaju ratova, križ kao simbol njihovih povijesnih muka, trpljenja i spasenja, putna torba koju su Kotorvarošani često koristili odlazeći trbuhom za kruhom te kip Gospe Žalosne – Majke Kotorvarošanke koja je simbol hrabrih kotorvaroških žena i majki i čuvarica ognjišta, obitelji i djece.
Na kraju misnog slavlja sudionici su se okupili ispred župne crkve, kod spomen-obilježja na kojemu su ispisana imena svih 727 mučenika i žrtava i nad kojim raširenih ruku bdije Gospa Žalosna – Majka Kotorvarošanka, djelo akademskog kipara iz Zagreba Ante Jurkića. Gospin kip od siluminiuma (vrsta aluminija) izliven je u Ljevaonici umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Prof. dr. Ivo Pranjković, predstavnik kotorvaroških Hrvata, izložio je letimičan pregled najvažnijih povijesnih zbivanja na kotorvaroškom području, a dijelom i u cijeloj Bosni i Hercegovini od 12. stoljeća do današnjih dana. Vlč. Anto Ivić, župnik župe Sopje kod Virovitice, pročitao je imena i prezimena 727 mučenika i žrtava kotorvaroških Hrvata.
Potom je govorio zapovjednik I. kotorvaroške bojne i predsjednik veterana rata Kotor Varoša Zoran Piličić.
Vijenac uime Generalnog konzulata RH u Banjoj Luci položila je generalna konzulica Dunja Jevak, a uime člana Predsjedništva BiH Željka Komšića savjetnik Mato Zeko. Nakon polaganja vijenaca nazočnima se obratila Marina Pendeš, zamjenica ministra obrane BiH, a potom je govorio predsjednik organizacijskog odbora fra Stipo Karajica. Kip Gospe žalosne – Kotorvaroške žene otkrili su autor Anto Jurkić, Dunja Jevak, Ivica Nikolić i ing. arh. i akademik Marko Mušić, projektant spomen-obilježja koje su izgradili i izradili građevinska poduzeća: Komotin iz Jajca i Marbo-Stone d.o.o./Duno-Lit/Kiseljak. Gospin kip i cijelo spomen-obilježje blagoslovio je biskup dr. Franjo Komarica.
Nakon zajedničkog objeda Kotorvarošani su se uputili prema Bašćinskoj spomen-špilji, mjestu svoga odlaska u progonstvo 17. listopada 1992.godine, ali i mjestu svoje nade u povratak. Špilju i u njoj kip Gospe s Djetetom Isusom, rad akademskog kipara iz Viteza Dejana Pranjkovića, blagoslovio je biskup Komarica.
Pri kraju spomen-dana u župi Sokoline, u kojoj više nitko ne živi, župnik fra Marko Bandalo molio je s tridesetak osoba za povratak izbjeglih i prognanih, napominjući kako je prije rata župa Kotor Varoš imala 5600 vjernika, Skoline 1800 i Vrbanjci 3500. A sada u sve tri župe, nažalost, nema ni 250 vjernika.