Vinkovci, (IKA) – U središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona u nedjelju 7. listopada domaći župnik mons. Tadija Pranjić predvodio je misu zahvalnicu tijekom koje je mnoštvo vjernika, kao i članovi Šokačkih rodova Vinkovci u narodnoj nošnji zahvalio Bogu za sve dobro, za sve što imaju i molilo se za još bolju i sretniju budućnost.
U propovijedi mons. Pranjić podsjetio je na doba kada su iz dalekih europskih prostranstava prije mnogo stoljeća stari Hrvati u seobi naroda krenuli u nepoznatom smjeru tražeći gdje će se skrasiti, zaustavili se na ovim prostorima, u ovoj lijepoj našoj domovini koju smo uspjeli obraniti da danas u njoj možemo mirno živjeti. Na ovim prostorima već je kršćanstvo duboko bilo pustilo svoje korijenje i naši pradjedovi susreli su se s Isusom Kristom, s radosnom viješću evanđelja, s Majkom Božjom i prihvatiše tu vjeru koja posta nama očinska od tih davnih stoljeća do dana današnjega. I zato je dobro što je Crkva uvela da jednom godišnje na poseban način zahvalimo Bogu za dar domovine, za ove ljepote koje su za nas najljepše na svijetu. I pored svih patnji kroz koje smo prošli, pored svih naših znanih i neznanih grobova, toliko prolivenih suza, ostali smo ovdje jer nam je Božja providnost dala ove prostore. Ostali smo ovdje do dana današnjega noseći u sebi ono što smo primili na svojim prvim počecima, noseći u sebi svoju vjeru po čemu smo bili i ostali uvijek prepoznatljivi.
Danas kao narod recimo Bogu iskreno hvala za ovu prelijepu domovinu, za sve plodove koje nam donosi ova naša zemlja. Želimo je blagoslivljati našim molitvama, želimo se moliti na ovim prostorima, želimo još više biti vjernici nego što smo dosad bili, još više biti prepoznatljivi u svijetu po tome tko smo i što smo, zaključio je mons. Pranjić.
Na kraju misnoga slavlja govoreći o ukrašenom oltaru punom simbolike gdje iznad svega stoji križ Kristov pod kojim su Hrvati rasli stoljećima i nosili svoje križeve i Njemu pomagali nositi križ, ispod kojeg je pšenica i kruh koji su Hrvati često puta krvavo i teško zarađivali hodajući po svim zemljama svijeta, a ispod svega toga stoji stijeg i ispod njega gruda hrvatske zemlje na kojoj se nalazi kapa hrvatskog vojnika i redarstvenika, poručio je: “Zato svoju domovinu čuvajmo, štitimo i branimo, i ne zaboravimo one koji su je stvorili. Nosimo ih u našim molitvama i srcima.”