Rim, (IKA) – Papinski odbor za povijesne znanosti u suradnji s Papinskim Lateranskim sveučilištem organizirao je 3. i 4. listopada u Vatikanu znanstveni skup u povodu 50. obljetnice otvaranja II. vatikanskog sabora. U poruci sudionicima skupa, koju je potpisao kardinal Tarcisio Bertone, Papin državni tajnik, papa Benedkt XVI. očitovao je svoju očinsku blizinu i zadovoljstvo tim hvalevrijednim pothvatom, izvijestio je Radio Vatikan.
Svjedočanstvo i sjećanja koncilskih otaca i svih koji su bili izravni protagonisti II. vatikanskog sabora pridonose tomu da se pred našim očima ne pomuti slika događaja koji je imao veliko značenje za život Crkve, istaknuo je Sveti Otac u poruci za otvaranje skupa, koji je u svrhu promicanja i proučavanja događaja, a koji je Crkvi omogućio providnosni iskorak naprijed, kazao je kardinal Angelo Scola.
Sabor valja tumačiti svjesni velikog nadahnuća koje je imao bl. Ivan XXIII. da Crkva ima učiniti korak naprijed, u svijetlu toga nadahnuća valja proučavati sve saborske dokumente, osobito četiri velike konstitucije. Tek tada Crkva izranja kao subjekt rođen iz Presvetoga Trojstva, utemeljen na Isusu Kristu, koji je poput elipse s dva žarišta: jednim je okrenuta prema Bogu a drugim prema spasenju ljudi. Uvjeren sam da je Crkva u naše vrijeme na putu asimilacije, prihvaćanja Sabora.
Nakon svih velikih sabora, bila su potrebna desetljeća da ih se asimilira, stoga su shvatljivi i napori nakon II. vatikanskog sabora. Ipak je na djelu, čini mi se, postupno prihvaćanje Sabora, ustvrdio je kardinal Scola.
U uvodnom izlaganju kardinal Scola govorio je o subjektu Sabora, o crkvenom kontinuitetu u prihvaćanju saborskih reformi, o nerazrješivom jedinstvu između Sabora i saborskih dokumenta te o pastoralnoj odlici sabora koja se očituje u misionarskoj zadaći Crkve. Pastoralno obilježje kako ga je zamislio Ivan XXIII. zapravo je bit, spasenjska odrednica Crkve, a to znači da je Crkva sakrament prisutnosti Isusa, koji dolazi ususret čovjeku da ga spasi i otkupi. To je pastoral, koji se ne može poistovjetiti s nikakvim izmišljanjem praksa ili tehnika.
To ima svjedočiti svaki kršćanin i kršćanska zajednica, u svim okvirima ljudskog postojanja, ustvrdio je kardinal Scola. Valja dakle krenuti od arhiva, izvora, dnevnika, bilježaka, privatnih sjećanja koja nije lako pronaći, budući da je velik broj biskupa prije pedeset godina bio u misijskim zemljama, da se shvati kako su koncilski oci reagirali pred skupštinom u pravom smislu riječi, a koja nakon pola stoljeća pred sobom ima isti izazov: koncilske odrednice unijeti u sadašnji kulturni kontekst, učiniti da ih usvoje svi kršćani i cijelo društvo.
A to je ono što papa Benedikt XVI. naziva, a što su prije njega Ivan Pavao II. i Pavao VI. počeli nazivati novom evangelizacijom. Posebice u svijetu poput Europe, koji je evangeliziran prije mnogo stoljeća, zamjećujemo zamorenost, umor. Katkada je predrasuda, zbog koje mnogi misle da poznaju kršćanstvo i ne žive ga više. Stoga je žurno da se Crkva u takvom kontekstu očituje kao živa zajednica, u župama, biskupijama, udrugama i pokretima, u kojima stječe iskustvo da Isus dolazi ususret čovjeku i objavljuje mu Božju blizinu. To je još važnije u pluralističkom društvu kao što je naše, zaključio je kardinal Scola.

.