Split, (IKA) – Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu započeo je 1. listopada novu akademsku godinu. Euharistijsko slavlje u kapeli splitskoga Centralnog bogoslovnog sjemeništa predvodio je veliki kancelar Fakulteta splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, u koncelebraciji sa šibenskim biskupom Antom Ivasom i dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem, provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom, dekanom KBF-a prof. dr. Antom Vučkovićem, nastavnicima i odgojiteljima.
Pozdravivši sve sudionike slavlja, mons. Barišić je u duhu blagdana sv. Terezije od Djeteta Isusa istaknuo da studirati teologiju znači otkrivati Božju ljubav u svakodnevnom radu i životu, a u svjetlu nadolazeće Godine vjere potaknuo je sve da otvore vrata svoga srca i duha te vrata KBF-a Isusu Kristu. Propovijedao je biskup Uzinić, a za središnju misao uzeo je ulomak molitve iz Izr 3,7-9a: “Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem: udalji od mene licemjernu i lažnu riječ; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim; inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: ‘Tko je Gospodin?'” Da nije samo problem imati premalo, nego i imati previše dokaz su dvanaestorica i ono što se s njima dogodilo svojevrsna je posljedica ljudskog shvaćanja onoga izvrsnog dara koji su primili, pojasnio je biskup Uzinić. Taj izvrsni dar bio je moć i vlast nad zlodusima i da liječe bolesti, a onda i propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. Posljedica toga ljudskog shvaćanja ovoga izvrsnog dara je rasprava o tome tko je najveći. “Dvanaestorica su se osilili onom moći koju su dobili, oslili su se neobičnom sposobnošću koja im je darovana i to ih je promijenilo, učinilo laktašima, borcima za karijeru, za prva mjesta, bolji položaj. Isus im želi ukazati na njihovu zabludu poistovjećujući veličinu s jednostavnošću i nevinošću djeteta i sposobnošću njegova prihvaćanja, ali nije koristilo. Oni ostaju zarobljeni u težnji za onim biti veliki, prvi, jedini, najvažniji, najpametniji”, istaknuo je dubrovački biskup, dodavši da je problem dvanaestorice i naš problem koji se događa uvijek kad u nama pobijedi ljudska, svjetovna logika. Biskup je istaknuo da to ne znači da je protiv napredovanja, nego da je protiv toga da ona budu cilj jer tada ona postaju izvor licemjera i laži svojstvenih suvremenom svijetu. Nije ni protiv ambicija, rekavši da je jedan od velikih problema među kršćanima premala ambicioznost. U tom surječju pozvao je studente i profesore da se ne zadovoljavaju minimumom znanja. Nedostatak ambicioznosti očituje se ne u tome da ne želimo prva mjesta, nego u tome da ne želimo služiti u poslanju, prostoru i vremenu koje nam je Bog namijenio. Te su misli poticaj da usmjerimo svoj pogled ne na druge, nego na propitivanje sebe i svoje nutrine, rekao je biskup Uzinić i pozvao nazočne da usmjere svoj pogled prema liku sv. Terezije od Djeteta Isusa koja je bila ponizno mala poput djeteta, a opet vrlo pozitivno ambiciozna. Svoje mjesto u Crkvi našla je u služenju i ljubavi po uzoru na svoga Gospodina Isusa Krista, a na što je pozvani svaki kršćanin, i laik i klerik, i svećenik i redovnik, i student i profesor.

Misno slavlje završilo je drevnim himnom Duhu Svetomu “O dođi Stvorče”, a potom je program nastavljen u velikoj dvorani Fakulteta. Prigodnu riječ nazočnima uputili su dekan Fakulteta dr. Vučković, vicekancelar provincijal Kodžoman i kancelar nadbiskup Barišić. Lectio brevis na temu “Lice i šutnja. O razornoj moći jezika” održao je dekan fakulteta dr. Vučković. “Mjesto na kojem se susrećemo s drugim i riječju je lice. No, lice je i mjesto na kojem se pokazuje nasilje”, kazao je dr. Vučković na početku predavanja s kojim je nastojao svratiti pozornost na nasilnu moć jezika. Jezik može opisivati nasilje, može njime prijetiti, ali može ga i činiti. Jezik ima široki spektar ozbiljenja nasilja: nesmotrenost, ironija, zajedljivost, poruga, psovka, kletva, mržnja, lukavost, poniženje. Riječi ovdje nisu samo znakovi. One zahvaćaju i prodiru u samu zbilju. Riječi, doduše, ne nanose tjelesne povrede, ali riječi vrijeđaju. Čak i tamo gdje nema ni jedne riječi, u šutnji i nijemosti može titrati nasilje. Jezično nasilje, za razliku od tjelesnoga, je gotovo nevidljivo. Time nije manje učinkovito, istaknuo je dekan Vučković. “Teološki fakultet iznutra se obvezao osvijetliti istinu koju smatra najdragocjenijom, objavljenu istinu. Ni ona se ne može dogoditi izvan ozračja prihvaćanja drugoga, izvan etičnosti ljudskih odnosa, izvan prijateljstva. Svaka naš gesta, svaki susret i svaka riječ mogu ići u prilog istini ili protiv nje. Mogu biti nasilni i bez nasilne namjere. Jezik ima silnu moć. To je teolozima koji i Boga nazivaju Riječju jasnije negoli drugima. Stoga postoji i obveza oštrenja senzibilnosti na riječ i na skrivene zamke nasilja u jeziku”, zaključio je dekan Vučković. Prodekan za nastavu doc. dr. Alojzije Čondić iznio je potom sve važne obavijesti o predavanjima i tijeku rada u novoj akademskoj godini.