Đakovo, (IKA/TU) – Uz nazočnost brojnih misionara i misionarki te suradnika i animatora župnih misijskih zajednica u dvorani Nadbiskupijske knjižnice u Đakovu održan je 29. rujna XI. seminar za animatore župnih misijskih zajednica s glavnom temom “Katoličke misije”. Seminar je otvorila voditeljica i nadbiskupijska animatorica misijskih skupina Đakovačko-osječke nadbiskupije s. Ignacija Ribinski, dok je uvodnu riječ imao župnik đakovačke župe Svih svetih preč. Tomislav Ćorluka.
Misijskim suradnicima Đakovačko-osječke nadbiskupije pismo s riječima zahvale uputio je i nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela o. Antun Štefan, a prije prvog predavanja najmlađi suradnici misija iz đakovačke župe Svih svetih pozdravili su okupljene misionare i darovali im križiće, krunice i ostale darove za misije.
“Naviještaj evanđelja – zadaća cijele Crkve” bila je tema izlaganja dr. Davora Vukovića, koji je istaknuo kako poruka evanđelja nosi u sebi spasenjsku evanđeosku istinu. “Upravo Druga biskupijska sinoda smatrala je potrebnim dati novi zamah evangelizaciji, a evangelizacija od samih početaka kršćanstva i Isusova naloga apostolima ‘Idite i propovijedajte po cijelome svijetu!’ ima za temelj živu osobu Isusa Krista”, rekao je dr. Vuković i nastavio: “Crkva je poslana svim narodima i nastoji naviještati spasenje. Ona je u svojoj biti misionarska, a kako bi mogla biti evangelizatorica, mora i sama biti evangelizirana – pročišćena i oduševljena kako bi druge oduševila za misijsko djelovanje. Govoreći o Godini vjere, podsjetio je na riječi pape Benedikta XVI. kako je trajna zadaća nove evangelizacije naviještanje Božje riječi i otvorenost srca, kako bi se ponovno otkrila radost i smisao vjere jer kršćansko vjerovanje ne može biti tek ispunjavanje obveza i pravila ili tradicionalni običaj.
Svoje izlaganje dr. Vuković završio je objašnjenjem odnosa između misija i međureligijskog dijaloga, ističući kako međukulturalni dijalog ima svoje granice i ne smije biti zamjena misijskom poslanju Crkve. “Danas je prisutna opasnost relativizma, mišljenja ‘sve su religije slične’, ali Krist je punina spasenja i ne može se uspoređivati s ‘bogovima’ drugih religija. Ne smijemo dopustiti da međureligijski dijalog bude alternativa za misijsko djelovanje”, istaknuo je predavač.
O biti katoličkog misionara i što znači biti katolički misionar, bez obzira je li u nekoj stranoj zemlji ili u svojoj župnoj zajednici, govorio je fra Ilija Barišić, koji već 40 godina djeluje kao misionar u Kongu. “Misionar je osoba koja ustima i životom ispovijeda svoju vjeru u svim okolnostima i kroz cijeli život. To znači kako osoba koja naviješta živi u vjeri koju naviješta. Misionar je osoba koja umom i voljom propovijeda radosnu vijest spasenja, a katolički misionar je osoba koja u poniznosti neprestano zahvaljuje Bogu za dar vjere, poslanja i zvanja”, istaknuo je fra Ilija. Za njega je vjera talent koji je primio i mora donijeti obilat rod. “Misionar je osoba koja ostavlja sve i ide za Kristom, sluša Duha Svetoga koji ga vodi i uvodi u svu istinu, osoba koja svaki dan prima sakramente i hrani vjeru kako bi mogla živjeti vjeru. On je onaj koji moli, a molitva ga poistovjećuje s Isusom Kristom i daje mu mir, snagu i ustrajnost. Onaj je koji se osjeća uistinu ljubljen od Boga i snagom te ljubavi uzvraća ljubavlju koja se daje”, pojasnio je fra Ilija svoju, ali i ulogu drugih misionara.
“Kršćanski katolički misionar živi i propovijeda kako je trpljenje i Križ sastavni dio ljudskog života, a drugi misionari propovijedaju Krista, ali bez Križa. Zato njihovi sljedbenici nose križ, ali bez Krista. Upravo je to razlika između katoličkog kršćanskog misionara i drugih koji su poslani kako bi oslabili ulogu Katoličke Crkve. Katolički kršćanski misionar ne propovijeda iscjeljenja i čudesna ozdravljenja, već pomaže čovjeku da ljubi Boga i ljubi Boga u čovjeku, pomaže čovjeku bez obzira na rasu ili drugu pripadnost, kako živjeti u nadi Uskrsnuća i po tome se razlikuje od propovjednika animista. On pomaže čovjeku da bude svjedok istine u svijetu zabluda i laži, što je danas poseban izazov”, posvijestio je fra Ilija, kojemu je posebno na srcu školovanje djece – “onima koji ne znaju što je kruh i nemaju ga ni u Očenašu”.
O tome kako se postaje misionar i kakav bi on trebao biti u svom je predavanju govorio salezijanac don Sebastijan Marković, misionar iz Ruande, koji je još kao osmogodišnji dječak u Glasu Koncila čitao o građanskom ratu u Biafri. Već se tada u njemu rodila posebna ljubav i počeo je prikupljati sitne darove i novac za siromahe u Africi. Kasnije, stupivši u sjemenište, susreo se s o. Antom Gabrićem i Majkom Terezijom iz Kolkate te odlučio nakon završetka studija otići u misije. Poslan je u Ruandu, kako kaže, prelijepu zemlju srdačnih ljudi, gdje se sa subraćom brinuo o odgoju i školovanju najsiromašnijih dječaka i mladića, a sestre su brinule za žensku mladež. “Afrikanac je vrlo religiozan čovjek, a kršćanstvo je oplemenilo njihovo vjerovanje. No, 1994. izbio je građanski rat”, rekao je Marković, podijelivši s nazočnima teške trenutke i situacije u kojima se našao tijekom rata, kada se susreo s pokoljima i brojnim teškim sudbinama. “Biti kršćanin znači biti drugi Krist”, istaknuo je Marković i pozvao sve da nastave moliti za misionare. Naglasio je kako pomoć u novcu najviše koriste za školovanje mladih jer je više od 200.000 djece postalo siročad. Zahvalio je svima koji rade za misije i pozvao nazočne da govore o čudesnoj ljepoti “biti kršćanin”, vjernik, svjedočiti ljubav Isusa Krista.
Na kraju je fra Ilija Barišić ispričao o svojem dolasku u misije 1972., a potom se nazočnima obratila i s. Natalija Bešlić, misionarka iz Benina, ističući svoju zahvalnost Bogu i svim suradnicima misija, napose s. Ignaciji za razvoj apostolata u Beninu jer uz njezinu pomoć i pomoć župnih suradnika misija imaju dispanzer za bolesnu djecu i školuju više stotina djece i 17 bogoslova. Sudionike seminara pozdravile su i dvije sestre Beninke koje su uz zajedničku pjesmu svima zahvalile.