Samobor, (IKA) – U povodu 25. obljetnice Planinarskog križnog puta i njegovog 50. pohoda koji će se održati u listopadu u Samoborskom gorju, na Cerini, u duhovnom centru zajednice Ekosspiritus u Samoboru održan je u subotu 29. rujna simpozij “Planinarski križni put: Pokaznica hodajućeg Krista”. Simpozij su organizirali Zajednica Ekosspiritus i Povjerenstvo za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije. O Planinarskom križnom putu govorili su svećenici, dugogodišnji sudionici, voditelji, planinari, predstavnici roditelja.
Predavanje “Katoličko planinarstvo od demokratskih promjena do danas” održao je Slavko Žagar, dugogodišnji planinar iz Našica. Govorio je o katoličkom planinarstvu, istaknuvši pritom brojne inicijative koje su se protekla dva desetljeća dogodile u hrvatskom planinarstvu. Istaknuo je da je Planinarski križni put, kao jako dobro organizirana manifestacija planinara-vjernika, najvrjedniji doprinos katoličkom planinarstvu. Slijedilo je predavanje Radovana Librića “Planinarski križni put, kratki povijesni pregled” u kojem je predstavljen hod Planinarskoga križnog puta. Kao najvažnija godina izdvojena je prvo 1995., kada je pobožnost izašla iz Samoborskoga gorja, nakon sedam godina od početka pobožnosti, proširivši se nakon toga i na druge dijelove Hrvatske. Istaknuta je i godina 1999., kada je na križnom putu sudjelovalo više od dvije tisuće vjernika.
Damjan Koren, organizator Planinarskih križnih putova u Varaždinskoj biskupiji, u predavanju “Planinarski križni put kao znak vremena” kroz sedam točaka objasnio je zašto je ta pobožnost znak vremena ili drugim riječima – zašto je na osobit, dubok i izraženiji, a posebno upečatljiv način te pobožnosti obilježeno proteklih 25 godina. Tomislav Lukšić iz Donje Lomnice obradio je temu “Rast zajednica mladih na primjeru sadržaja i tema koje nudi Planinarski križni put”. Govorio je o zajednici “Trag u beskraju” iz Donje Lomnice, kojoj je poticaj za osnivanje bilo sudjelovanja nekoliko mladih iz župe na 34. planinarskom križnom putu. O važnosti Planinarskoga križnog puta iz roditeljskoga gledišta govorila je Mirjana Požgaj iz Dugava, predstavivši temom “Planinarski križni put kao mjesto odgoja mladih za kršćanske i obiteljske vrednote” iskustvo majke čija su djeca godinama odlazila na Planinarske križne putove. Prvi dio simpozija završio je predavanjem vjeroučitelja Roberta Ščuke iz Ferdinandovca na temu “Planinarski križni put kao mjesto susretanja mladih iz različitih dobnih, redovničkih, dijecezanskih te različitih pokreta i udruga”, koji je nazočnima približio važnost sudjelovanja na pobožnosti redovničkih zajednica, molitvenih skupina, zajednica mladih, župnih zborova i svih onih zajednica koje se obogate, upoznaju i osvježe dolaskom na Planinarski križni put.
U drugom dijelu simpozija Radovan Librić, voditelj te pobožnosti od samih njenih početaka, održao je predavanje “Planinarski križni put kao mjesto naviještanja novoga govora vjere”. Podsjetio je koliko je važno naviještanje evanđelja novim govorom vjere, prihvatljivim mladom čovjeku. U tom navještaju važni su trenuci tišine koje nudi priroda i okruženje u kojem se kreću sudionici prevaljujući i po više od 40 kilometara po pohodu. Nikolina Pučar iz župe Svete Marije Okićke govorila je o “Planinarskom križnom putu kao mjestu učenja o povijesti, kulturi i voljenju svoje Domovine”, istaknuvši kako svaki pohod mlade odgaja za istinsko domoljublje.