Istina je prava novost.

Komemoraciju u Gatima predvodio nadbiskup Barišić

Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i misom zadušnicom u Gatima obilježeno 70 godina otkako su četnici popa Momčila Đujića metkom i nožem ubili 96 stanovnika toga poljičkog mjesta i okolnih sela

Gata, (IKA) – Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i misom zadušnicom, koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, u nedjelju 30. rujna u Gatima održana je komemoracija povodom obilježavanja 70 godina otkako su četnici popa Momčila Đujića metkom i nožem ubili 96 stanovnika toga poljičkog mjesta i okolnih sela. Komemoracija pred crkvom Sv. Ciprijana održana je pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, a nazočili su joj brojni uglednici iz javnoga i političkog života, među kojima i predsjednikov izaslanik, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general pukovnik Drago Lovrić, splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader, omiški gradonačelnik Ivan Škaričić, saborski zastupnik Ante Babić te veleposlanica Republike Italije u Hrvatskoj Emanuela D’Alessandro. Prisjećanje na pokolj prošlo je u znaku izjave srbijanskoga veleposlanika Stanimira Vukićevića koji je odbio doći u Gata pokloniti se nevinim žrtvama jer, kako je rekao, Srbija nema nikakve veze s četnicima. Nadbiskup Barišić u propovijedi je tu izjavu nazvao skandaloznom, istaknuvši da je napokon došlo vrijeme da se i o tom zločinu progovori istinito i pošteno. Istaknuo je da je sramotno slaviti svoje pobjede tamo gdje su drugi žrtve. U svima nama postoji demonska dimenzija i svima nam je potreban egzorcizam. Granica između dobra i zla ne ide između nas i njih, nego ide kroz ljudsko srce, znakovito je poručio mons. Barišić.
S najvećim zanimanjem pratilo se izlaganje Andrije Pivčevića, posljednjega živog svjedoka toga tragičnog događaja, koji je ustvrdio kako rehabilitacija Draže Mihailovića vodi stvaranju novih četnika, i to u Srbiji koja ih ionako, kako je rekao, ima dovoljno. Omiški gradonačelnik Škaričić istaknuo je da žrtva Hrvata poginulog u poraženoj vojsci ne smije biti manja od žrtve Hrvata poginulog u pobjedničkoj vojsci.