Zagreb, (IKA) – Euharistijsko slavlje u povodu 325. obljetnice proglašenja sv. Josipa zaštitnikom hrvatskog naroda u zagrebačkoj prvostolnici je u srijedu 26. rujna predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Uvodeći u euharistijsko slavlje, biskup Šaško istaknuo je kako je ono s posebnim osjećajem pobožnosti i zahvale za održani znanstveni skup o čašćenju sv. Josipa u hrvatskome narodu, u povodu 325. obljetnice proglašenja zaručnika Blažene Djevice Marije zaštitnikom hrvatskoga naroda. Stoga je uime zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića zahvalio svima koji su uložili trud da bi bolje upoznali crkveno i društveno povijesno ozračje i bogatstvo kojim su vjernici oplemenjivali našu domovinu, bili nositelji Evanđelja i u najtežim neprilikama, pouzdajući se u Boga i moleći zagovor svetoga Josipa. U tom kontekstu posebno je zahvalio predsjedniku Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić” pri Nadbiskupijskomu arhivu u Zagrebu mons. dr. Stjepanu Kožulu, tajniku Društva dr. Stjepanu Razumu te predavačima i predavačicama i sudionicima skupa.
“Zazivajući svetoga Josipa, molimo za Hrvatsku koja je otvorena Božjoj prisutnosti; koja živi svoju vjeru u bogobojaznosti, da u tome strahu Božjemu kao vjernici poštujemo bližnje i stvoreni svijet lijepe nam domovine. Molimo za Hrvatsku koja osluškuje Božji glas i brine se naročito za obitelji, pozorna na odgoj djece, na dostojanstvo rada i naročito budna da ne prečuje nove tragove Božje ljubavi i potreba najpotrebnijih. Molimo za Hrvatsku koja zna služiti. Molimo za Hrvatsku koja ne živi od površnosti i buke riječi, nego od dubine susreta i šutnje koja zahvaljuje, koja se klanja i izražava ljepotu. Hrvatsku poniznosti, da nitko u njoj ne bude ponižen. Hrvatsku spremnosti na žrtvu, da zbog sebičnosti druge ne žrtvujemo. Hrvatsku nesebičnosti i samozatajnosti, da nas oholost ne zaslijepi. Molimo za Hrvatsku nade koja u trenutačnim događajima vidi više od nametnute očitosti. Hrvatsku gorljivoga, a ne mlakoga srca”, potaknuo je u homiliji biskup Šaško. “Kao što se pred Josipom uzdizala očitost, prijeteći njegovoj životnoj sreći, unoseći pitanja, nemir i tjeskobu, i pred nama se danas u Hrvatskoj nalaze očitosti koje mogu obeshrabriti. Mnogi se među nama pitaju kako je moguće da se to događa u našoj domovini. Mi, braćo i sestre, trebamo živjeti s pouzdanjem u Boga; živjeti kršćansku, josipovsku pravednost kao euharistijski ljudi. Kušnja da se otklonimo od Boga ne nedostaje, ali hrvatska nam prošlost govori da bi to za nas bilo najpogubnije”, rekao je biskup.
Biskup je spomenuo i kako se u zagrebačkoj prvostolnici, u lijevoj bočnoj lađi, na nekadašnjemu pomoćnom oltaru posvećenom sv. Josipu nalazi njegov kip, a uz njega su dva znakovita sveca: sv. Ivan Nepomuk, mučenika ispovjedne tajne, odvjetnik siromašnih, često prikazan s križem i s prstom na ustima, te sv. Franjo, “Asiški siromašak” koji je živio doslovnost evanđelja i u život Crkve unio novo oduševljenje.
“I u tome vidimo puno poveznica koje govore o suvremenim pitanjima: Koje su to vrijednosti za koje je netko spreman prinijeti svoj život, jer samo je to vjerodostojno? Što smo spremni pretrpjeti za dostojanstvo odnosa drugoga čovjeka s Bogom? Znamo li pohraniti u srcu i nositi nepovredivost tuđega povjerenja u nas? Gajimo li u sebi radost Evanđelja, pri čemu biti vjernik nije teret nego otkriće? Što nas oduševljava i čime oduševljavamo? Puno nam toga ima reći sv. Josip; on – svetac šutnje. Jer njegova šutnja nije odsutnost govora. Sveti Josip je svetac Božje Riječi; svetac koji nas uči da ljudskom riječju ne ugušimo Božju riječ. Kada nas se iz političkih razloga kao Crkvu tjera da neprestano govorimo, ne zaboravimo svoje prvo poslanje – nositi Božju riječ. Samo u njoj naš govor ima snagu. Sveti Josip znao je da je važno čuti i biti poslušan Bogu; šutjeti kada Isus govori. Molimo da naša riječ bude produžetak i odjek Krista, Riječi postale tijelom u Josipovoj blizini. Preporučimo zaštitniku svoje nesigurnosti, da nam pomogne prepoznati znakove Božje blizine i odazvati se poslušno njegovim nadahnućima. Pred Boga stavljamo naročito one koji su s njegovim imenom na usnama prelazili iz ovoga života u vječnost, čuvajući blago vjere u našemu narodu”, rekao je u homiliji biskup Šaško.
Misno slavlje pjevanjem su animirali zagrebački bogoslovi pod ravnanjem mo Miroslava Martinjaka.