Šibenik: Dan službenice Božje majke Klare Žižić
Spomendan službenice Božje Klare Žižić
Šibenik (IKA )
Šibenik, (IKA) – Spomen službenice Božje majke Klare Žižić, utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrešne, obilježen je u Šibeniku cjelodnevnim molitvenim programom na dan njezina preminuća, 21. rujna. Program je započeo jutarnjom misom u samostanskoj kapeli kuće matice Družbe sestara franjevki od Bezgrešne. Potom je izloženjem Presvetog Sakramenta nastavljeno cjelodnevno euharistijsko klanjanje za redovnice i vjernike grada.
U crkvi Sv. Lovre, gdje se nalazi grob majke Klare, u 18 sati svečano euharistijsko slavlje, u koncelebraciji sa svećenicima gradskog dekanata i uz sudjelovanje mnoštva vjernika i redovnica, predvodio je postulator kauze fra Ratko Radišić, OFM, Provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba. Promatrajući lik i djelo majke Klare Žižić, fra Ratko je njezin život smjestio u kontekst apostolskog pisma pape Benedikta XVI. Vrata vjere, prigodom Godine vjere, koja će biti otvorena 11. listopada u povodu pedesete obljetnice početka Drugoga vatikanskog sabora. Istaknuo je kako vjeru možemo učvrstiti promatrajući one koji su živjeli samo za Boga, koji su od njega primali poticaj da služe bližnjima. Na prvo mjesto među svim vjernicima papa Benedikt stavlja Mariju, majku našega Gospodina Isusa Krista. Zaustavljajući se na pojedinim situacijama Marijina dubokog vjerničkog života, fra Ratko je na njezinu primjeru vjere prikazao odraz vjere majke Klare Žižić. To je osobito vidljivo na načinu kako se Marija odazvala Božjem pozivu i kako je majka Klara prepoznala Božji poziv u svome životu. “Službenica Božja Klara Žižić također je na čudesan način čula poziv Božji i na njega je odgovorila vjerom. Kako je u dubini svojega srca prepoznala Božji glas za nas to ostaje tajnom. Iskustvo susreta s Bogom, zvuk odzvanjanja Božje riječi srcem pojedinca, to je veliko otajstvo: ono se ne može drugima opisati, ono je poznato samo onome tko ga je iskusio.
No, poznajemo neke vanjske činjenice poziva koji je osjetila majka Klara. U dokumentu ustanovljenja njezine zajednice iz godine 1679. stoji da su se ona i njezine prve sestre “odlučile potpuno povući od svijeta i od svjetovnih ljudi te živjeti udružene i okupljene kako bi se mogle vježbati u onim svetim i kreposnim vježbama, što ih propisuju pravila”. Drugim riječima, osjećale su poziv potpuno se posvetiti molitvi, pokori, razmišljanju o Bogu. Ipak, ljubav prema Bogu poticala ih je da se posvete brizi za siromašne, bolesnike, pridošlice i mnoge druge nevoljnike toga doba. U sebi su bile razapete između želje da se odijele od svijeta i posvete samo molitvi i pokori, i želje da u svijetu služe potrebnicima. Na koncu su prepoznale da ih Bog poziva da objedine ta dva načina života: život samo za Boga u skrovitosti svojega srca i skrovitosti zajednice, te život u služenju siromasima i bolesnicima.”
Majka Klara, polažući svoje zavjete, obećala je Bogu vjernost, a Bog je njoj obećao dati snage da u svojoj odluci ustraje. I doista je ustrajala do smrti u vjernosti svojim zavjetima, do te mjere da su je sugrađani smatrali svetom.
Drugi je plod Isusova uskrsnuća naša vjera da ćemo i mi poput njega jednoga dana uskrsnuti i živjeti u vječnom zajedništvu s Bogom. Vjerujući u uskrsnuće kršćani već sada osjećaju “snagu budućega svijeta”, kao što kaže poslanica Hebrejima. Da je majka Klara vjerovala u taj budući svijet, u svijet uskrsnuća, vidimo i po tome što je u suradnji s Bogom već sada “stvarala” taj svijet: gdje je pružila svoju dobru ruku, stvarao se svijet milosrđa, utjehe, smirenja, predanosti Bogu. To su vlastitosti onoga života koji nam Bog priprema i koji nas čeka po našem uskrsnuću. Molila je: “Dođi kraljevstvo tvoje” ali nije pasivno čekala da ono dođe nego je cijelu sebe ulagala da ono dođe što prije i što snažnije, u svoj svojoj snazi. Vjeru je pretakala u djela. “Suhu dolinu” mnogih duša koje su se uslijed nevolja osjećale ostavljene i od Boga i od ljudi pretvarala je u “plodno polje” zaliveno Božjom milošću i blagoslovom. Kaže sveti Pavao da i mi s uskrslim Kristom hodimo u novosti života. Upravo tu vjeru majka Klara uvjerljivo je prenosila drugima jer su oni uviđali da ona u to doista vjeruje, da je u to uvjerena svom dušom i srcem.
Liturgijsko slavlje uveličao je mješoviti župski zbor župe Gospe od zdravlja iz Podstrane kod Splita, pod ravnanjem s. Klare Pavlović. Zbor je na misi pjevao premijerno novu višeglasnu pjesmu posvećenu majci Klari Žižić koju je uglazbio maestro Miroslav Martinjak na tekst s. Marije od Presvetog Srca (Anke Petričević), klarise.
Na kraju misnog slavlja vrhovna poglavarica s. Nevenka Grgat zahvalila je postulatoru fra Ratku što se odazvao pozivu i predslavio misu, kao i svim svećenicima grada Šibenika. Posebno je zahvalila zboru na lijepom pjevanju, s. Klari koja vodi zbor i njihovu župniku don Petru Dukiću. Odlaskom svećenika na grob službenice Božje majke Klare Žižić, gdje su s narodom izmolili molitvu za njenu beatifikaciju, u sabranosti i molitvenom ozračju zaključena je u Šibeniku proslava 306. obljetnice smrti majke Klare Žižić, ili “Klare Šibenske”, kako ju neki nazivaju.
Dan službenice Božje majke Klare Žižić obilježen je i u ostalim samostanima Družbe sestara franjevki od Bezgrešne kao i u nekim župama gdje sestre djeluju, osobito u župi Svete Trojice u Karlovcu.