Split, (IKA) – U organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP) drugi dio XXVIII. redovničkih dana započeo je u petak 21. rujna u dominikanskom samostanu u Splitu na temu “Uloga i važnost žene u prenošenju vjere”. Nakon uvodne molitve Trećega časa, skup je pozdravio predsjednik HKVRPP o. Vinko Mamić, OCD. Izrazio je radost zbog dobroga odaziva kako u Zagrebu tako i u Splitu što govori da unutar Crkve i redovništva postoji interes za teološkim promišljanjem nad izazovima vremena i iskrena želja da se na te izazove odgovori. Govoreći o temi Redovničkih dana, istaknuo je da se već na prvim stranicama Sv. pisma može iščitati koliko je važna žena u prenošenju objave. Ona je kao i muškarac slika Božja, kako kaže sveti pisac: “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih”. Stoga je navještaj Božje stvarnosti i poruke nepotpun bez žene kao prenositeljice vjere. Premda sve do 1970. nije bilo proglašenih naučiteljica Crkve, bilo je žena koje su stoljećima naučavale i usmjeravale razvoj teologije (primjerice sv. Katarina Sienska, sv. Terezija Avilska i dr.), a sv. Terezija iz Lisieuxa je bitno utjecala na shvaćanje onoga što je u srcu navještaja vjere – sveopći poziv na svetost. “Danas ima sve više žena koje studiraju teološke znanosti i sukladno tome značajno pridonose razvoju suvremene teološke misli”, zaključio je predsjednik HKVRPP-a.
Prigodnu riječ uputio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Pozdravivši skup, istaknuo je važnost i aktualnost teme u vrijeme kada se sve više žena zalaže za svoja prava u Crkvi i u društvu, ali se i dalje osjeća da se njezino dostojanstvo ne štiti dovoljno. To se događa u društvima i kulturama gdje se govor o ženi svodi na govor o njezinoj fizičkoj ljepoti. Tu se ne uvažava dovoljno njezin genij ženstvenosti, intuicije, inteligencije srca i duha te njezina odgojna uloga i uloga u navještaju vjere. Stoga bi trebalo ići na izvore ženskih prava, Sveto pismo i Radosnu vijest Isusa Krista, istaknuo je nadbiskup Barišić, dodavši da bi se u tom svjetlu rabinova molitva: “Hvala ti, Bože, što nisam žensko”, mogla zamijeniti s onom: “Hvala ti, Bože, što sam žensko”. Podsjetio je na jedan tekst koji je papa Ivan Pavao II. 1995. godine uputio Konferenciji o ženi u Pekingu u kojemu Sveti Otac izriče zahvalnost ženi na mnogočemu, također i ženi redovnici koja se poput Blažene Djevice Marije i Isusa Krista poučljivo otvara ljubavi Božjoj te je svjedoči Crkvi i svijetu otvarajući time vidike dostojanstva i ulogu žene u Crkvi i društvu. U surječju nadolazeće Godine vjere nadbiskup je poželio svima da prođu kroz Gospodinova vrata vjere i da druge sa sobom povedu kroz njih.

Prvo predavanje s temom “Žene u traženju svojih vlastitih korijena u biblijskoj tradiciji” održao je dr. Stipe Jurič, OP, profesor Svetog pisma na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskog (Angelicum) u Rimu. Žene sve više traže svoje vlastite korijene u biblijskoj tradiciji. Istražuju povijest svojih pramajki u vjeri s kojima se mogu identificirati. Mnoge žene počinju čitati Bibliju polazeći od uvjerenja da autori i interpreti muškog spola nisu posvetili dovoljno pažnje ženskom spolu. Naprotiv, često su marginalizirali ulogu biblijskih žena. Isto tako misle da su biblijski spisi antifeministički, iako u njima ne postoji neka posebna nauka o ženi. Ono što Biblija postojano ističe od samog početka je to da je Bog stvorio jednog čovjeka, odnosno jednu ljudsku vrstu u dva spola, naglasio je dr. Jurič. Vrlo je važno naglasiti da se u Svetom pismu žena prikazuje potpuno ravnopravnom. Nije samo muškarac stvoren na sliku Božju, već i žena. Ženino vezanje za muža podrazumijeva njezinu potpunu ravnopravnost u različitosti. Ova savršena iskonska slika zadržala se do pojave prvog grijeha koji ju je nagrdio, a ženu podvrgao njezinu mužu i ona od tog trenutka ima položaj nižeg bića. Situacija se žene još više pogoršala s uvođenjem poligamije, koja nije ništa drugo doli nijekanje njezinih legitimnih prava kao zaručnice. U mnogoženstvu muškarac i žena nisu više “jedno tijelo”, istaknuo je predavač, dodavši da se dostojanstvo žene malo-pomalo snizilo, tako da se ona u izvjesnom smislu pretvorila u podljudsku vrstu. Kao i kod drugih semitskih naroda, u Izraelu također javni i vjerski život bio je posao muškarca. Trebat će čekati puninu objave u Novom zavjetu pa da žena dobije mjesto u ljudskom životu koje joj pripada prema Božjem promislu. Unatoč tome, ističe dr. Jurič, u Starom zavjetu neke se žene prikazuju kao značajne osobe i junakinje. Pored pramajki izabranog naroda (Sara, Rebeka, Lea, Rahela) i nekih proročica te žena koje su obavljale visoke političke funkcije, na osobit se način još spominju Ruta, Judita i Estera kojima Biblija dodjeljuje važno poslanje. Budući da odgovorna zadaća odgoja i formacije djece nije spadala samo na oca, biblijski pisci često spominju kreposne supruge, mudre i pobožne majke, čija je prisutnost u obitelji bila nezamjenljiva. Dr. Jurič smatra: Iako se starozavjetni patrijarhalni sustav nije značajnije promijenio u novozavjetno doba i u prvim stoljećima kršćanstva, ipak se dogodio očigledan pomak: Isus je imao učenicâ, žene su bile svjedokinje brojnih čudesa i navijestile njegovo uskrsnuće, Ivan donosi razgovor sa Samarijankom itd. Žene su imale veliko značenje u prvoj kršćanskoj zajednici: primile su darove Duha Svetoga i igrale ulogu u dobrotvornoj djelatnosti. U Jeruzalemu nalazimo Mariju, majku Ivana zvanog Marko, u čijoj se kući kršćanska zajednica redovno skuplja na katehezu, lomljenje kruha i molitvu. Žene su imale veliko značenje naročito u zajednicama koje je osnovao sv. Pavao (primjerice Rim 16,1-16 govori o crkvi ženâ). “Unatoč tome, postoji velik problem na temu žene i njezine uloge i službe u Crkvi, a star je koliko i Crkva”, ustvrdio je dr. Jurič te nastavio: “On se temelji na činjenici što postoji velika razlika, štoviše oprečno mišljenje, glede pozicije žena u Crkvi između poslanica koje je napisao Pavao i poslanica koje su mu pripisane. Iz njegovih autentičnih poslanica proizlazi da je Pavao osobno podupirao i branio jednakost kršćanskih žena. Prema njegovu mišljenju, žene su sposobne vršiti bilo koju službu koja je dostupna muškarcima. Neautentične pavlovske poslanice, napisane poslije Pavlove smrti i njemu krivo pripisane, negiraju ženama svaku dužnost i službu u Crkvi koja bi ih uzdigla iznad muškaraca”. Međutim, zaključio je dr. Jurič, i poslanice koje promiču službu ženâ i one koje negiraju tu službu ženama jednako su prihvaćene od Crkve kao nadahnute knjige. Prijepodnevnom dijelu programa, kojega su moderirali dominikanski provincijal o. Anto Gavrić i fra Žarko Relota, nazočilo je više od stotinu redovnica i redovnika, a završio je euharistijskim slavljem koje je predvodio nadbiskup Barišić.
Program se nastavlja u 16 sati predavanjem doc. dr. s. Nele Veronike Gašpar na temu “Redovničke karizme u službi navještaja vjere”. Nakon rasprave, prvi dan završit će u 17.45 sati molitvom Večernje.