Postira, (IKA) – Svećenik Hvarsko-bračko-viške biskupije Vicko Jelinčić, koji je preminuo u ponedjeljak 17. rujna u Kliničkomu bolničkomu centru u Splitu, pokopan je u utorak 18. rujna u rodnoj župi sv. Ivana Krstitelja u Postirima na Braču. U nazočnosti vjerničkoga mnoštva misu zadušnicu u župnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja predvodio je hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Stankom Jerčićem, dekanima triju dekanata: bračkim Tonijem Plenkovićem, hvarskim Emilom Pavišićem, viškim Paulinom Bjaževićem, umirovljenim generalnim vikarom Vojne biskupije mons. Josipom Šantićem i dvadesetak svećenika.
Sprovodni obredi započeli su u velikoj dvorani Pastoralnoga centra Sv. Josip gdje je pred lijesom preminuloga svećenika molitvu odrješenja predvodio biskup Štambuk u zajedništvu s okupljenim svećenicima. Slaveći misu zadušnicu biskup Štambuk ukratko je podsjetio na svećenikov životni put, istaknuvši da je preminuli zaređen godine 1957. u doba žestoke borbe protiv Crkve i crkvenih službenika. Izrazio je radost što u posljednjemu ispraćaju sudjeluju župnici župa u kojima je obnašao župničku službu. Osvrnuvši se na Pavlov govor iz Druge poslanice Korinčanima i misao “Svima nam se pojaviti pred sudištem Božjim da svatko dobije što je tijelom zaslužio, bilo dobro, bilo zlo”, biskup je podsjetio da je smrt stvarnost o kojoj treba razmišljati svaki čovjek, događaj s kojim se osobno mora susresti svatko, pa i biskup i svećenik. Kao svećenici želimo se ubrojiti među grešnike. Kao oni koji smo bliže oltaru svjesni smo vlastite slabosti i grešnosti. U liturgiji se kroz molitvene obrasce jasno očituje grešnost službenika oltara, pa je svećenik pozvan preispitivati svoj život prema Božjoj riječi koju navješćuje vjernicima. Pozvao je vjernike na molitvu za svećenike, kao što i svećenici mole za svoje vjernike. Na kraju homilije zahvalio je svima koji su preminulomu svećeniku pomagali kroz život na različite načine, posebno bolničkomu osoblju u posljednjim danima njegova života. Pred kraj mise zadušnice mjesni župnik mons. Ante Jelinčić predvodio je molitvu odrješenja. U oproštajnoj riječi od sumještanina i subrata u svećeništvu podsjetio je na teška vremena u kojima su se mladići, među kojima i Vicko, odlučili za duhovni poziv, te da je župa Postira dala više svećenika, od kojih je desetero živućih. Poručio je da je svećenik Vicko među mladima posjedovao veselu narav i sklonost prema humoru u želji svakoga razveseliti. Uime župljana župe Ložišća, u kojoj je preminuli svećenik župničku službu obnašao 33 godine, oproštajnu riječ uputila je Helena Valerijen, istaknuvši posebno njegov rad na obnovi župe. Umirovljeni svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije Dušan Vuković, kao prijatelj preminuloga istaknuo je svećenikovo zdravo rodoljublje, njegovu ljubav prema povijesti, a posebno prema Crkvi. Podsjetio je da je 1976. g. sudjelovao i na proslavi velikoga jubileja u Solinu, kada je Crkva slavila 1300 godina pokrštenja Hrvata i 1000 godina prve crkve posvećene Gospi u našemu narodu. U želji da taj događaj ostane zapamćen, sve je zabilježio svojim fotoaparatom. Na kraju je ustvrdio da je rodoljublje naravna čovjekova krepost, a Isusovo uskrsnuće jedini put prema spasenju.
Svećenik Vicko Jelinčić rođen je 6. lipnja 1932. godine, a za svećenika ga je zaredio biskup Celestin Bezmalinović 30. lipnja 1957. godine. Od umirovljenja živio je u rodnim Postirima i bio na raspolaganju župi u skladu sa svojim mogućnostima. Zemni ostaci preminuloga svećenika položeni su u svećenički grob na mjesnomu groblju.