Mainz, (IKA) – Hrvatska katolička misija Mainz proslavila je 15. i 16. rujna 45. obljetnicu postojanja. Svečano misno slavlje u crkvi Sv. Bonifacija u Mainzu, u kojoj se Hrvati iz misije okupljanju na središnje nedjeljno misijsko misno slavlje, predvodio je vojni biskup Juraj Jezerinac. U koncelebraciji su bili voditelj misije franjevac Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu fra Ante Bilić i njemački dominikanac – osvjedočeni prijatelj Hrvata i Hrvatske o. Diethard Zils. Misnom slavlju pribivao je i domaći njemački župnik dominikanac o. Laurentius Höhn.
Sve je na početku pozdravio voditelj misije Bilić, podsjetivši kako je prva misa u toj misiji slavljena 1. listopada 1967. u crkvi Sv. Bonifacija, nedaleko od glavnog kolodvora u Mainzu, kako je to napisao prvi voditelj misije fra Stjepan Pavić. Također je zapisao kako je na toj prvoj misi bilo 124-ero vjernika, a već sljedeće nedjelje 153 vjernika – 96 muškaraca, 51 žena i šestero djece.
U propovijedi mons. Jezerinac podsjetio je na važne dokumente koje je Crkva objavila, a koji govore o njezinoj brizi za iseljenike, od pape Lava XIII. pa dalje. U dokumentu pape Pija XII. iz 1952. “Exul familia” bila je najvažnija odredba da se svuda, gdje je to moguće, osnuju nacionalne župe, odnosno katoličke misije, kako bi se vjernici mogli okupljati na misnom slavlju i tako slaviti Boga na svom jeziku. Tako je nastala i Hrvatska katolička misija u Mainzu. Briga domovinske Crkve za hrvatske radnike u inozemstvu bila je djelomična sve do 1965. godine. Sve do tada pojedini su svećenici, koju su se nalazili u Njemačkoj i drugim državama, vodili duhovnu skrb prema svojim mogućnostima o našim ljudima. Kad je riječ o Hrvatima grada Mainza i okolice, nezaobilazno je ime uglednog i časnog franjevca Franjevačke splitske provincije Presvetoga Otkupitelja dr. fra Dominika Šušnjare koji je studirao u Münchenu, a potom doktorirao njemački jezik i književnost. Krajem II. svjetskog rata nije se vratio u Hrvatsku, nego se posvetio pastoralnom radu naših radnika. Vodio je brigu o Hrvatima posjećujući mnoge logore u Njemačkoj, u kojima su se nalazili Hrvati. Bilo je to vrijeme velikih iseljavanja ne samo našega naroda nego i drugih, koji su bili u početku smješteni po logorima dok se nije konačno riješilo pitanje njihovog trajnog smještaja i boravka. O. dr. Šušnjara je 1951. godine imenovan naddušobrižnikom za hrvatsku pastvu u Njemačkoj. Godine 1964. kardinal Franjo Šeper na zasjedanju Biskupske konferencije u Zagrebu razmotrio je molbu Njemačke biskupske konferencije, koja je tražila svećenike koji bi se posvetili skrbi za iseljene Hrvate. Splitski nadbiskup Frano Franić to je podržao istaknuvši kako Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja ima dovoljno svećenika i kako je siguran da će oni dati svećenike u tu svrhu. I tako su došli svećenici te Franjevačke provincije u Njemačku i Austriju. Prvi misionar došao je u Frankfurt 1965. godine. Na prijedlog provincijala fra Petra Čapkuna fra Stjepan Pavić je imenovan prvim misionarom u Mainzu. Bio je to svećenik Božjega Duha. Svakodnevno je po gradilištima obilazio naše radnike. Uspjeh nije izostao. Doznao je za mnoge druge adrese, sabirući tako živu zajednicu vjernika Hrvata. Kad je fra Stjepan dobio dozvolu da može slaviti misu na hrvatskom jeziku u crkvi Sv. Bonifacija od 1. listopada 1967. godine, broj se Hrvata iz nedjelje u nedjelju povećavao. Fra Stjepana Pavića naslijedili su na mjestu voditelja HKM Mainz fra Stanko Dotur, fra Petar Vučemilo, fra Josip Bebić, fra Josip Klarić, a danas misiju vodi fra Ante Bilić. Svi su oni članovi iste provincije, rekao je mons. Jezerinac. “Život naših radnika u iseljeništvu je bio veoma težak, posebno na počecima njihova dolaska u strani svijet. Bili su tu brojni problemi. Prije svega odvojenost od obitelji. Otac je radio u Njemačkoj, a supruga i djeca živjeli su u domovini. Mnogi nisu poznavali njemački jezik, što je još više otežavalo njihov tada težak život, tako da su svećenici, a kasnije i redovnice koje su dolazile, postali u isto vrijeme socijalni radnici i radnice, boreći se za osnovna prava i dostojanstvo hrvatskog čovjeka. Svećenik je nastojao okupiti i stvoriti vjerničku zajednicu kako bi se sačuvali u svom ljudskom i kršćanskom dostojanstvu. Sve su to činili putem kateheze djece i odraslih, prigodnim duhovnim obnovama, stručnim predavanjima i sl. Najvažnije im je bilo probuditi kod naših vjernika osjećaj za Riječ Božju i nedjelju misu”, istaknuo je.
Uz svećenike fra Stjepana Pavića, fra Stanka Dotura, fra Petra Vučemila, fra Josipa Bebića, fra Josipa Klarića, i današnjeg voditelja fra Ante Bilić, u misiji su djelovale i hrvatske školske sestre franjevke iz Sarajeva: s. Dionizija Tomas, koja je djelovala na početku, a djeluje i danas, s. Donata Jeleč, s. Ambrozija Bernatović, s. Krešimira Skopljaković i s. Dragica Ljubos, koja je iz domovine pristigla na proslavu. U misiji kao tajnica djeluje Marija Lovrić-Holenda.

Večer ranije, u subotu 15. rujna, u povodu 45. obljetnice misije u “Waldsporthalle” u Budenheimu je priređen duhovni i kulturno-zabavni program. Među ostalima, prigodnu riječ uputio je biskup Jezerinac prenijevši pozdrave i čestitku domovinske Crkve na čelu s hrvatskim biskupima o 45. obljetnici misije. Čestitku je uputio i delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj Ivica Komadina koji je izrazio vjeru da će i mladi Hrvati druge i treće generacije na tim područjima očuvati hrvatsko ime u budućim desetljećima te je sve pozvao neka i nadalje ostanu na Kristovu putu. Pročitano je i prigodno pismo ravnatelja dušobrižništva HBK i BK BiH za Hrvate u inozemstvu fra Josipa Bebića, koji je i sam djelovao kao voditelj HKM Mainz više godina, te nadgradonačelnika Mainza Michaela Eblinga, a na proslavi je bio i predstavnik Grada Mainza.