Đakovo, (IKA/TU) – Treći dan Teološko-pastoralnog seminar koji se od 11. do 13. rujna održavao na KBF-u u Đakovu na temu Aktualnost pastoralne konstitucije Gaudium et spes, obuhvatio je dva predavanja te rezultate rada u skupinama.

Prvo predavanje održao je prof. dr. sc. Stjepan Baloban na temu: “Današnji znakovi vremena i poslanje Crkve”. Dr. Baloban Koncil je okarakterizirao kao nadahnuće za današnje vrijeme, no pitao je i da li se Crkva umorila, kao što je rekao kardinal Martini. Svijet traži svjedočanstvo i izvornost, potrebno je obraćenje, a ključno pitanje nije što netko može učiniti za Crkvu i svijet nego što ja mogu učiniti, naglasio je predavač. Danas su potrebni živi svjedoci, crkveni ljudi koji žive tako da im se može vjerovati, a pod tim se podrazumijevaju svećenici i laici. Nužno je obnoviti suradnju na svim segmentima crkvenog života jer cilj svima treba biti opće dobro, spasenje ljudi. Velike su promjene nastupile kako u svijetu tako i u našoj državi u zadnjih 20 godina, a to treba osjetiti kao određeni “znak vremena”. Stoga je nužno pokušati promijeniti mentalni sklop kako bismo bili u svijetu na pravi način i kako bi svatko osobno doprinio boljitku Crkve i društva, istaknuto je tijekom predavanja.
“Mogućnosti i prijepori djelovanja Crkve u suvremenom hrvatskom društvu” bila je tema doc. dr. sc. Krunoslava Nikodema. Odnos društvenih promjena i religije te proces modernizacije u Europi negativno su određeni prema religiji. Pojedine teorije o sekularizaciji govore da što se društvo više razvija potreba za religijom se smanjuje, pa je moguće da će religija jednoga dana potpuno nestati, istaknuo je Nikodem. Pojasnio je da individualizacija doprinosi smanjenju društvenog utjecaja religije, ali ne i pojedinačnog utjecaja, dok teorija religijskog tržišta govori kako religija neće nestati.
Iznoseći statističke podatke Nikodem je naglasio da je društvo izgubilo povjerenje u javnu ulogu Crkve. Kako javno djelovati pitanje je koje se Crkvi nameće, a predavač je naglasio – važno je prilagoditi se društvenim promjenama, što ne znači odustati od temeljnih načela nego naći način drugačijeg pristupa. Trend je negativan, a od 1937. do 2012. godine nema pada religioznosti, nego se samo snižava postotak osoba koje vjeruju u Crkvu kao instituciju, odnosno u javnu ulogu Crkve. Tijekom predavanja Nikodem je iznio i pretpostavku da iz obitelji dolazi proces sekularizacije, kao i razvoj crkvene religioznosti, te je zaključio – rad s obiteljima budućnost je Crkve ukoliko ona želi ostati potrebna i prisutna u društvu.
Svećenici su rad nastavili u skupinama. U prvoj skupini temu “Župnik i kultura dijaloga” moderirao je vlč. Tomislav Ćurić, a temu “Obitelji i nova evangelizacija” moderirao je vlč. Ivica Martić. Nužno je imati zdravu komunikaciju koja se može postići samo ako župnik ima otvorenosti i ljubavi prema župljanima. Potrebno je prilagoditi se zahtjevima vjernika, ne uzdizati se, a pažnju posvećivati duhovnom dijalogu koji će dati više ploda nego politički i financijski dijalog, zaključili su sudionici. Problematika okupljanja i animiranja bračnih parova osjetna je i u seoskim i u gradskim sredinama zbog različitih obveza koje način života nameće. Nije potrebno težiti za velikim brojem parova, već se posvetiti radu s onim parovima koji su spremni angažirati se, pa makar to bila i samo 2 para, naglasili su svećenici te zaključili kako se dobro vidi u kojim se dekanatima radi s bračnim parovima, a u kojima ne. Pokazala se potreba upoznavanja vjernika u cijeloj Nadbiskupiji s djelovanjem Hrvatske zajednice bračnih susreta i ponudom bračnih vikenda koji se parovima nude, kao i ostalim ponudama Crkve za bračne parove.
Moderator teme “Crkva i sekularizacija te izazovi vjerskog indiferentizma” bio je dr. sc. Stanislav Šota, a teme “”Crkva i sloboda savjesti pred izazovima pluralizama” vlč. Filip Perković. Svećenici su istaknuli kako ima puno prigoda susresti se s vjernicima koji su udaljeni od Crkve, a u tim prilikama potrebno biti otvoren za dijalog, poštivajući stav, odnosno savjest, svakog čovjeka. Nužno je ujednačiti pastoralnu praksu u župama nadbiskupije po pitanju podijele sakramenata i sakramentala, te poraditi na trajnom poučavanju o vlastitoj vjeri.