Đakovo, (IKA/TU) – Drugoga dana predavanja Teološko-pastoralnog seminara za svećenike, koji se od 11. do 13. rujna održava na KBF-u u Đakovu na temu “Aktualnost pastoralne konstitucije Gaudium et spes” održana su tri predavanja te rad u skupinama.
Doc. dr. sc. Miljenko Aničić u predavanju “Crkva i autonomija ovozemne stvarnosti” istaknuo je kako je svaki korak u povijesti odraz aktualnih izazova i pokušaja odgovora na izazove. Drugi vatikanski koncil predstavlja smjenu epoha u povijesti. U novo vrijeme područja društvenog života toliko su se osamostalila da više nemaju veze s vjerom pa se u tom kontekstu javlja pitanje Koncila – na koji način Crkva može pokazati da je znak spasenja. Konstitucija Gaudium et spes sama po sebi dovoljna je da pokaže novinu Koncila, rekao je Aničić. Nije najbolji dokument, ali je najznačajniji.
U današnjem svijetu u kojem svijest i razum proklamiraju autonomiju, potrebno je dati odgovore na razloge nade, a Koncil prepoznaje tu stvarnost i priznaje dvije činjenice: zahtjev modernog čovjeka za autonomijom, što je utemeljeno i u kršćanskoj poruci te sve veći broj onih koji su svjesni svoje crkvenosti. Koncil slijedi liniju prema kojoj teonomija i autonomija nisu u suprotnosti, istaknuo je predavač i definirao pojam autonomije citirajući GS 36: “Ako pod autonomijom ovozemnih stvarnosti podrazumijevamo da stvorene stvari pa i sama društva imaju vlastite zakone i vrijednosti koje čovjek mora pomalo otkrivati, primjenjivati i sređivati, onda je sasvim opravdano zahtijevati takvu autonomiju: to je ne samo zahtjev ljudi našeg vremena nego to odgovara i volji Stvoritelja”. Neprihvatljiva autonomija je “ako se pod ´autonomijom vremenitog´ podrazumijeva da stvorene stvari ne ovise o Bogu i da njima čovjek može raspolagati bez obzira na Stvoritelja”. Time Koncil definira jednu važnu ideju i uspostavu dijaloga te nastojanje Crkve da u svijetu pronađe istinskog partnera, uvažavajući autonomiju svijeta.

Prof. Ivan Šarčević u predavanju “Crkva promicateljica kulture i dijaloga” naglasio je važnost poznavanja kruga koji treba slijediti u razumijevanju konstitucije Gaudium et spes, tj. poznavati metodologiju ove konstitucije, zatim poznavati sadržaj te izvući zaključke za pastoralno djelovanje. Između ostalog istaknuo je bitnost jezika Crkve i njegovu prilagodbu svijetu: “Crkva treba govoriti onim jezikom koji razumiju i vjernici i nevjernici, a to traži i poznavanje filma, slike, umjetnosti druge kulture”. Uočio je prisutnost autocenzure u Crkvi, jer prije su svećenici imali više hrabrosti ući u dijalog s različitima. Nezaobilazan segment predstavljaju laici jer raspravljati o svijetu a nemati sugovornika u tom svijetu, laike, ne vodi daleko, poručio je Šarčević.

Posljednje predavanje drugoga dana održao je doc. dr. sc. Stjepan Radić na temu “Nadići individualističku etiku”. Pojašnjavajući utilitarističko-individualističku koncepciju liberalizma i teoriju društvenog ugovora te radikalni liberalizam i opasnost etičkog relativizma, predavač je istaknuo vrline pravednosti, altruizma i solidarnosti kao pokušaj nadilaženja individualističke etike. Učiteljstvo Crkve smatra kako će navedene vrijednosti liberalizam učiniti humanijim, a u antropološkom smislu one predstavljaju stanje, držanje, otvorenost nasuprot drugoga pored nas. Pojam pravednosti kao mogućnosti nadilaženja individualističke etike, ne poriče u potpunosti individualni uspjeh i korist, no pojedinac ne može uspjeti ako to ne znači i uspjeh drugoga, stoga, posljedica vrline pravednosti jest nadilaženje individualizma i zaštita općeg dobra, istaknuo je Radić. Od početka nastanka ekonomskog pitanja, Crkva je prepoznala vrline i principe pravednosti, altruizma, a posebno solidarnosti kao one koji pozivaju na konkretnu zauzetu djelatnost u odnosu spram drugih do nas i čitave ljudske zajednice”, zaključio je Radić.