Zagreb, (IKA) – U dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu u utorak 28. kolovoza s radom je nastavila Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje srednjih škola. Predavanje “Konfesionalno-kooperativni vjeronauk kao mjesto katoličko-pravoslavnog susreta i dijaloga” održala je dr. Teuta Rezo. Pojasnila je pojam konfesionalno-kooperativnog vjeronauka koji označava konfesionalnu suradnju unutar školskog vjeronauka i javlja se početkom 90-tih godina 20. st. putem suradnje Katoličke Crkve i Evangeličke Crkve u Njemačkoj. Konfesionalno-kooperativni vjeronauk ne predstavlja alternativu postojećem konfesionalnom školskom vjeronauku, jer svaka konfesija koja sudjeluje zadržava svoju izvornost i konkretni konfesionalni profil. No, on donosi inovativnu dimenziju otvorenosti prema drugim kršćanskim konfesijama, istaknula je predavačica. Predstavila je primjer konfesionalno-kooperativnog vjeronauka u Austriji koji su podržale i u njemu aktivno sudjeluju četiri Crkve: Rimokatolička, Pravoslavna, Evangelička i Starokatolička. Projekt je pripreman četiri godine u aktivnom sudjelovanju sve četiri Crkve. Vođen je smjernicama koje je potpisalo Vijeće europskih biskupskih konferencija i Konferencija europskih Crkava u Ekumenskoj karti, s naglaskom na zajedničko naviještanje Evanđelja, suradnju na polju kršćanskog odgoja, zalaganja za humanu i socijalnu Europu, isticanju zadaće pomirenja. Projekt potiče i daljnju izobrazbu vjeroučitelja u vidu akademskog tečaja u trajanju od četiri semestra pod nazivom “Ekumena”čime se želi ojačati i ekumenska kompetencija vjeroučitelja. Na kraju je dr. Rezo predstavila rezultate istraživanja iz 2004. i 2008. godine među vjeroučiteljima katoličke i pravoslavne konfesije na području istočne Slavonije i Baranje koji rade u školama u kojima su prisutna oba konfesionalna vjeronauka. Cilj istraživanja bio je sagledati i promišljati aktualno stanje i odnose među vjeroučiteljima obiju konfesija te na osnovu toga zajednički otkrivati potrebne uvjete i pretpostavke za bolju i konkretniju suradnju među njima.

O “Najznačajnijim doprinosima istaknutih likova ekumenskog pokreta” govorio je prof. dr. Milan Špehar. Istaknuo je kako za Katoličku Crkvu preokret u ekumenizmu započinje s Drugim vatikanskim saborom i njegovim posebnim dokumentom za ekumenizam “Unitatis redintegratio”. Smjernice toga dokumenta su smjernice i papa do danas. Svaki od njih ističe da ekumenizam za Katoličku Crkvu nema alternative i svaki je od njih dao ne mali obol na putu prema jedinstvu kršćana, podsjetio je dr. Špehar. Govoreći o hrvatskom prostoru, spomenuo je “sanjara” jedinstva kršćana Istoka i Zapada Jurja Križanića, koji je u svoje vrijeme želio ono što je danas ekumenizam: jedinstvo u različitosti. Od suvremenih teologa u Hrvatskoj svakako treba spomenuti one koji su se okupljali oko “Kršćanske sadašnjosti” posebno Josipa Turčinovića i Tomislava Šagi-Bunića. I oni i cijelo to društvo od samoga su početka bili ekumenski zauzeti. Možda su i oni na neki način bili sanjari koji su mislili: ako je već Hrvatska bila predziđe kršćanstva za cjelokupnu Katoličku Crkvu, zašto Hrvatska, zbog pravoslavnih susjeda unutar i izvan njenih granica, ne bi bila ona koja će prva prokrčiti put sjedinjenja s pravoslavnima. Put njihova ekumenizma bio je i teološki i praktičan, istaknuo je dr. Špehar te pojasnio kako Turčinović vidi polemike između kršćanskoga Istoka i Zapada praktično od početka kršćanstva, ali njihov pisani sadržaj pokazuje da su vrlo malo doktrinarne naravi, a sve ostalo je politika prestiža. On smatra kako ekumenizam treba započeti ne od nule, jer već ima “početno jedinstvo”: od krštenja i drugih sakramenata, Svetoga pisma. Jedinstvo se više ne odvija u vraćanju drugih u krilo jedne prave Crkve, nego u vraćanju svih Kristu kao temelju. Isto razmišlja i Šagi-Bunić. Prema njemu, ekumenizam je čisto duhovni i religiozni pokret, a nikakva politika niti ovozemaljska borba za jednakost svih. Ekumenizam ne znači ili-ili (ili će se drugi vratiti k nama, odnosno prihvatiti naše kao jedino ispravno), nego i-i (i naše i njihovo je bogatstvo za sve). Dr. Špehar također je podsjetio i na šibenskog biskupa Srećka Badurinu i njegov put ekumenizma sažet u benediktinskom geslu “Moli i radi”, kao i neumornog u traženju susreta s pravoslavnima upravo u tijeku Domovinskog rata kardinala Franju Kuharića. Uz djelovanje pape Ivana Pavla II. koji je ostavio neizbrisiv trag u ekumenskim nastojanjima, dr. Špehar je istaknuo i kardinala Waltera Kaspera koji je na čelu Vijeća za jedinstvo kršćana razvio posebno “duhovni ekumenizam”.