Istina je prava novost.

Biskup Jezerinac blagoslovio Križni put - Spomen park branitelja Domovinskog rata Čelebić

Čelebić, (IKA) – Blagoslov Križnoga puta – Spomen parka branitelja Domovinskog rata Čelebić održan je u nedjelju 12. kolovoza. Misu i blagoslov u Livadnicama, Čelebić kod Livna u Bosni i Hercegovini, predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Juraj Jezerinac. Križni put – Spomen park branitelja Domovinskog rata dao je podići zajedno s prijateljima i donatorima pukovnik Zvonko Popović, rođen u Čelebiću. Zahvaljujući pomoći Ministarstva branitelja BiH, Ministarstvu kulture RH, kao i dobrih ljudi, došlo je konačno do završetka radova, rekao je uvodno biskup Jezerinac.
U tijeku II. svjetskoga rata stradali su mnogi nevini ljudski životi, a u Domovinskom ratu bila su spaljena mnoga ognjišta i poginuli branitelji. Nažalost, mnogi su se ljudi raselili i odselili u druge zemlje, ali je zato ostalo kamenje kao živi spomen na teške dane hrvatskog naroda u ovom dijelu BiH.
Križni put podignut je od kamena, koji je ostao jedini svjedokom zbivanja na ovim područjima, rekao je biskup Jezerinac u propovijedi te zahvalio inicijatoru Zvonku Popoviću.
Tako je podignut veličanstveni spomenik zvani “Križevi”, uz pomoć dobrih ljudi, koji je posvećen “Kamišarima”, nalik na onaj na Vukovarskom groblju. Ovaj spomen – park je prije svega spomen na te naše branitelje Domovinskog rata, rekao je biskup, te istaknuo kako je i krunica napravljena od kamena, kao spomen na krunicu što su je nosili sa sobom naši branitelji.
Oni su sa sobom ponijeli u svom rodoljublju i domoljublju na bojište narodne ideale i univerzalnu ljubav. Krunicu oko vrata i vjeru u srcu. Bogoljublje i čovjekoljublje, rekao je, te izrazio nadu da će od sada ovaj prostor postati okupljalište ljudi, posebno onih livanjskoga kraja, jer “svaki ovaj kamen svjedoči o vjeri, o praštanju, o ljubavi, o molitvi, o prihvaćanju križa, o prihvaćanju života; ukratko, o vjeri hrvatskoga puka koji je živio na ovim prostorima. Svaki ovaj kamen poziv je svim Livnjacima da obnove svoju vjeru, a iseljenicima da ne zaborave svoje korijene koji su hrvatski i katolički.”
Nije bilo lako podići ovo velebno zdanje. Dobra volja, ustrajnost i vjera urodile su plodom. Pokazalo se i ovoga puta da je snagom vjere moguće učiniti ono što je u ljudskim snagama gotovo nemoguće. Vjera u Boga bila je oduvijek, i danas također, naša pokretačka snaga, rekao je biskup te posvijestio važnost Riječi Božje.
Parafrazirajući riječi apostola Pavla Efežanima u kojima on ističe šest ljudskih mana: gorčina, gnjev, srdžba, vika, hula, opakost, biskup je upozorio “ako je čovjek vječito ljut na sebe i na druge, ako optužuje Boga i ljuti se na sve pa i na samoga Boga, u njemu ne može doći do novoga života. Samo Bog može učiniti čudo da se takav čovjek obrati. Stoga je potrebna molitva za obraćenje takvih ljudi, prije svega za vlastito obraćenje a onda i za obraćenje drugih ljudi, jer Bog ne želi smrti grešnika nego da se obrati i da živi. Zato je i došao”.

.