Požega, (IKA) – Požeška biskupija proslavila je 10. kolovoza sv. Lovru, svoga nebeskog zaštitnika i zaštitnika svoga Caritasa. Središnje slavlje u starodrevnoj crkvi biskupijskog zaštitnika u Požegi predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević. Koncelebrirali su članovi požeškoga Stolnog kaptola na čelu s prepoštom Josipom Devčićem, svećenici iz biskupijskih središnjih ustanova na čelu s generalnim vikarom Josipom Klarićem, svećenici grada Požege, ovogodišnji mladomisnici te redovnici. U propovijedi biskup Škvorčević je kazao da je naviještena Božja riječ izazov da razmislimo o sijanju, rastu i plodu u našem životu. Mjera za to razmišljanje je Isus Krist. Sijanje po sv. Pavlu nije tek darivanje drugima nečega materijalnoga, nego sama sebe. Ono je povezano s pitanjem kako svoj život ostvariti u punini. A način na koje se može doseći smisao života ne može nam dati politika, znanost ili gospodarstvo, nego Bog, kazao je biskup. Opisao je čovjeka kao biće koje nije sama sebe moglo pozvati u život, posijati se na zemlji, dati si snagu rasta ili mjeru do koje taj rast može ići. Predstavio je sv. Lovru kao uzor ljudskog puta na kojem se osvaja punina života. Kazao je da je on u svoje doba kao mladić imao mogućnost ostvariti uspješnu karijeru na različitim razinama rimskog društva, ali je mudro mjerio, vrednovao i uspoređivao sve to s mogućnosti koje mu otvara Isus Krist, shvatio da u njemu jedinome može ostvariti punu istinu o čovjeku, njegov rast sve do pobjede života nad smrću. Biskup je podsjetio kako nas Isus u današnjem evanđelju upozorava na zakonitost sijanja, rasta i ploda u prirodi, da bi ga primijenio na sebe, uspoređujući se sa pšeničnim zrnom koje pavši u zemlju treba istrunuti da bi krenula klica, izrasla stabljika i donijela plod. Toj zakonitosti, dodao je biskup, podložan je na svojoj osobnoj razini i čovjek. Potrebno je da svoj život u punoj slobodi darujemo za druge, i tako se počinju ostvarivati procesi sijanja, rasta i ploda kojeg može donijeti ljubav. To je Božja zakonitost objavljena u Isusu Kristu, i kad se nje odreknemo postajemo loši sijači po kojima se ne može očekivati pravi urod, kazao je biskup. Podsjetio je kako su neki poljodjelci u Slavoniji prošle jeseni zasijali nesjemensku zaraženu pšenicu koja ovog ljetna nije donijela dobar urod. Spomenuo je da je čovjek ranjen grijehom, sebičnošću i zloćom te ne može donijeti dobar rod. Ali, Bog se potrudio u svetom krštenju očistiti nas kako bismo postali zdravo sjeme, posijao nas u plodno tlo zajedništva svoje Crkve da po Isusovim sredstvima, svetim sakramentima, naše sjeme života bude milosno zaliveno, svetom euharistijom hranjeno, i da možemo ostvarivati ljubav kao svakodnevno umiranje po kojem se rađa i raste punina Božjeg života. Dodao je kako se sv. Lovro svojom mladenačkom slobodom opredijelio za takav put te je stigao k vječnoj proslavi u Isusu Kristu. Biskup je istaknuo kako je i u današnjem hrvatskom društvu presudno pitanje što mislimo o samima sebi, jesmo li smislili neke ljudske ideologije, postavili okvire unutar kojih nema dobrog sijanja, rasta ni ploda? Kazao je da imamo snažan poučak u našoj trinaeststoljetnoj povijesti tijekom koje je većina naših ljudi umjela poput sv. Lovro odabrati Isusov put, te u siromaštvu, političkim previranjima i svakojakim nesigurnostima živjela vjernost Isusu Kristu u njegovoj Crkvi Katoličkoj, slijedila njegov put darivanja sebe za druge, te u bračnoj i obiteljskoj čvrstini bila opredijeljena za život i tako pobjeđivala. Nećemo dobro posijati ako donosimo zakone koji ne poštuju Božje zakonitosti života, jer oni proizvedeni u ljudskim laboratorijima za neke ljudske interese ostavljaju za sobom mrak i smrt, ustvrdio je biskup. Dodao je kako vjeruje da svi nazočni na slavlju u crkvi žele sa sv. Lovrom posvjedočiti Isusu Kristu da razumiju svoju dušu, da im je srce otvoreno za Boga, spremno ići Isusovim putem. Biskup je napomenuo kako je povijest dokazala da ne postoji bolja životna formula od Isusove i da sijanje s njime donosi obilat rod. Blagdan zaštitnika Lovre potiče nas da se svi zapitamo, od svećenika pa nadalje, što mi svakodnevno sijemo. Je li to predanost sebe za druge i zauzetost za Isusa Krista i evanđelje kako bismo osobno rasli i po nama naša Biskupija? Daruju li Caritasovi volonteri sebe potrebitima, ili se trude tek oko materijalnoga? Siromasima treba prvenstveno naše dobro srce, povjerenje i solidarnost. Zapitati se trebamo što mi to u Hrvatskoj na različitim društvenim razinama sijemo. Hoće li kod nas rasti život i dostojanstvo čovjeka ili ćemo pomalo umirati? Biskup je potaknuo nazočne da mole sa sv. Lovrom da nam Bog pomogne biti pravim sijačima. Zahvalio mu je što Požešku biskupiju prati već petnaest godina na njezinu putu sijanja, rasta i donošenja plodova.
Na svršetku slavlja biskup je predvodio molitvu za Požešku biskupiju, potom uputio čestitku ravnatelju biskupijskog Caritasa Nedjeljku Androšu, njegovim suradnicima te svim volonterima zaželjevši da im sv. Lovro svojim primjerom i zagovorom pomogne da ostanu vjerni Bogu u služenju bližnjima. Zahvalio je i pjevačkom zboru na čelu s mo Alenom Kuponovićem Legetinom. Na slavlju su sudjelovali i bogoslovi Požeške biskupije, caritasovi volonteri iz gradskih župa, predstavnici volontera diljem biskupije, učenici i studenti kojima je Požeška biskupija minule školske godine odobrila stipendiju, drugi vjernici te čelnici Požeško-slavonske županije.
Nakon mise u Dvorani sv. Terezije Avilske održan je susret predstavnika župnih caritasovih volontera i biskupijskih stipendista. Kratak program kroz koji je vodio profesor Katoličke klasične gimnazije u Požegi Miroslav Paulić pripremili su mladi iz požeških župa predvođeni mladima iz župe sv. Terezije Avilske. Predstavnica volontera Vera Šimunović čestitala je biskupu Škvorčeviću, predsjedniku biskupijskog Caritasa, 15. obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije i njegovog biskupstva te 40. obljetnicu svećeništva. Biskup je uzvratio na čestitku i zahvalio volonterima za sve što čine. “Vašim djelovanjem moguće je u našoj Biskupiji vjernije ostvarivati Isusovu riječ ‘Što god ste učinili jednome od ovih najmanjih, meni ste učinili’. Vi imate sasvim posebnu službu u našoj mjesnoj Crkvi. To je služba očiju koje vide siromašne i nevoljne, u njima prepoznaje Isusovu prisutnost i njoj služi. To je dragocjena služba bez koje bismo bili siromašniji i ne bismo mogli ostvarivati ono što po Isusovu nalogu trebamo činiti”, poručio je biskup Škvorčević. Ravnatelj Caritasa Nedjeljko Androš izvijestio je o projektima koje je Caritas Požeške biskupije ostvarivao tijekom 15 godina postojanja. Među ostalim je spomenuo kako je od 2000. godine do sada podijeljeno 460 biskupijskih stipendija učenicima i studentima, da je Biskupija pomogla 2016 obitelji koje imaju petero i više djece, da Caritasova kuhinja petnaest godina svaki dan podijeli šezdesetak obroka bolesnima i starijima koji si ga ne mogu sami pripraviti, da je plaćanjem režija, kupnjom drva, školskih knjiga te darivanjem odjeće pomogla 864 obitelji. Zahvalio je svima koji u potrebitima prepoznaju Isusa te im pomažu ili kao volonteri ili sudjelujući u brojnim akcijama biskupijskog Caritasa koje je on pokretao. Uime stipendista riječ zahvale Požeškoj biskupiji i biskupu Škvorčeviću izrekao je Marko Iličić petogodišnji stipendist koji je završio studij. O volonterskom caritativnom radu u Župi sv. Terezije Avilske u Požegi posvjedočio je Miro Sigurnjak. Nakon programa u dvorani volonteri su imali prigode međusobno se družiti se i bolje upoznati na zajedničkom domjenku.