Jasenovac, (IKA) – U Jasenovcu je 18. srpnja pokopan umirovljeni svećenik Požeške biskupije Srećko Vuzem, dugogodišnji jasenovački župnik, koji je preminuo 13. srpnja u Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu, u 83. godini života i 56. godini svećeništva. Misu zadušnicu u jasenovačkoj crkvi Uznesenja BDM i Sv. Nikole biskupa predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji dvadesetak svećenika. Među rodbinom i brojnim jasenovačkim župljanima bila je i skupina vatrogasaca iz Zagreba, čije je član bio vlč. Vuzem.
U homiliji biskup je podsjetio na trajne pokušaje da ostvarimo što bolji život. Svjedoci smo prijepora koji se glede toga događaju na različitim razinama društva, a na kraju nas čeka smrt kao granica na kojoj ništa ne možemo učiniti. Jedino Isus Krist nije s obzirom na smrt bio nemoćan, nego je posvjedočio da je i njezin gospodar. Ljubav Isusova na križu ostvarila je nadmoćnu pobjedu nad smrću, da krštenjem postajemo njezinim dionicima te nas ništa ne može od nje odvojiti, pa niti smrt. U toj se nadi opraštamo od preminulog svećenika Srećka Vuzma i u tom svjetlu promatramo njegov život i smrt, Istaknuo je biskup. Podsjetio je zatim na neke podatke iz života vlč. Vuzma, koji je rođen 4. siječnja 1930. u Brezovoj Gori, kao svećenički kandidat primljen u Sjemenište na Šalati u Zagrebu gdje je upisao i Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Studij teologije upisao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu kao pitomac Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa. Nadbiskup Franjo Šeper zaredio ga je za svećenika u zagrebačkoj katedrali 29. lipnja 1956. U tijeku šeste godine studija, 15. veljače 1957., imenovan je privremenim upraviteljem župe Jasenovac, te 6. srpnja 1957. i upraviteljem te u toj službi ostaje do 6. veljače 1965. kada preuzima upravu župe Mače, ali samo do kolovoza iste godine. Ponovno je imenovan upraviteljem župe Jasenovac te u tom svojstvu ostaje do 13. svibnja 1978. Zbog slaba zdravlja privremeno je umirovljen i smješten u Svećenički dom u Zagrebu. Kao umirovljenik pomagao je u različitim potrebama, između ostalog 1979. u župi Pisanica, 1980. u župi Biškupec, 1986. bio je pri ruci bolesnom dr. Josipu Butorcu kod sestara milosrdnica u Lovrečina Gradu, a 1987. imenovan je duhovnim pomoćnikom u župi sv. Marije na Dolcu u Zagrebu. Kako su godine odmicale, njegove aktivnosti su se smanjivale te je postao privezan za Dom sv. Josipa. Vlč. Srećko Vuzem cijelog života nosio je teret bolesti i slabosti te je rano bio umirovljen i u tom svojstvu proživio 34 godine. Među prvima je bio smješten u Svećenički dom na Kaptolu 28 u Zagrebu. Nije se prepustio mirovanju nego je svoju osebujnu inventivnost izražavao na različite načine, od uređenja cvjetnjaka ispred svoje umirovljeničke sobe, izgradnje različitih duhovitih i bajkovitih zdanja, do postavljanja košnica s pčelama. Poznata je njegova društvenost, otvorenost i lakoća pristupa svakom čovjeku. Ona mu je pomogla da i s komunističkim vlastima razgovara te nađe mogućnost rješavanja brojnih osobito imovinskih crkvenih pitanja. Društvenost ga je dovela i do članstva u ribarskom, lovačkom, pčelarskom i vatrogasnom društvu u kojima je bio poznat kao širitelj dobrog raspoloženja, popraćena njemu svojstvenim humorom. Tako je nadvladavao nemale osobne zdravstvene poteškoće i životne ograničenosti, istaknuo je biskup Škvorčević, napominjući da su se njegove 22 godine aktivnog svećeničkog djelovanja najvećim dijelom odvijale u Jasenovcu koji ga do danas nije zaboravio. Svoje poslanje obnašao je u vrlo osjetljivom i složenom vremenu kada su komunističke vlasti u sklopu svoje ideološke strategije dodijelile jasenovačkom logoru posebnu ulogu, ne dopuštajući istraživati pravu i cjelovitu istinu o njemu. Hrvajući se s jedne strane da sačuva župne posjede koje su komunističke vlasti oduzimale, on je s druge strane u dogovoru s kćerima milosrđa trećeg reda sv. Franje nastojao organizirati župni pastoral kako bi duhovnim putem pomogao u liječenju rana koje su u Jasenovcu nakon II. svjetskog rata osobito boljele. Pritom je važno mjesto imala marijanska pobožnost u župnoj crkvi i hodočašća Gospi Jasenovačkoj. Sva zbivanja vlč. Vuzem je marno bilježio u župnu spomenicu te je ona bogat povijesni izvor za onodobni život župe. Teška zbivanja tijekom Domovinskog rata nanijela su jasenovačkoj župi novi udarac. No, pobijedio je duh koji je izgrađivan pod Marijinim okriljem, baština u koju se ugradio i župnik Srećko Vuzem i od koje je Jasenovac nastavio živjeti u novoutemeljenoj Požeškoj biskupiji. Vlč. Vuzem ostao je povezan s jasenovačkom župom i rado se u nju svraćao. “Protumačio mi je jednom prigodom kako ga za Jasenovac veže i nekoliko članova njegove rodbine koji su bili zatočeni u logoru. Stoga je razumljiva njegova želja u oporuci ‘da budem sahranjen na jasenovačkom groblju, u zajedništvu s narodom, koji mi je pomagao i hranio me za vrijeme teških dana tisuću devetsto šezdesetih. Jer i moja sestra Kristika sa svojim novorođenčetom natopila je svojom krvlju tu jasenovačku zemlju’.” U zaključku homilije biskup je rekao: “Želio bih zahvaliti Bogu za dar života i svećeništva vlč. Srećka Vuzma, za molitvu i žrtvu koju je kao umirovljeni svećenik prikazivao tijekom petnaest godina za našu biskupiju. Uime preminulog brata svećenika zahvaljujem svima koji su mu bili dobri za njegova zemaljskog života, posebno ravnatelju, časnim sestrama i drugim djelatnicima Doma sv. Josipa u Zagrebu. Prenosim vam svima riječi molbe koje je vlč. Srećko napisao u svojoj oporuci: ‘Molim oproštenje od svakoga, ako sam ga na bilo koji način uvrijedio. Neka mi uime Božjeg milosrđa oprosti. Ja sa svoje strane opraštam svima ako su mi nanijeli kakvo zlo ili me ražalostili. Svima opraštam i od svih molim oproštenje. (…) Dušu svoju predajem u ruke milosrdnog Boga'”.
Nakon popričesne molitve riječ oproštaja vlč. Srećku Vuzmu uime jasenovačke župe izrekao je Slavko Jurić, koji je podsjetio na ono što je pokojni svećenik tijekom brojnih godina svoga djelovanja učinio. Potom je iz crkve krenula duga procesija s tijelom preminulog župnika prema mjesnom groblju. Predstavnik zagrebačkih vatrogasaca uputio je zahvalu preminulom članu a s jasenovačkoga vatrogasnog doma oglasio se zvuk sirene. Na kraju je biskup Škvorčević zahvalio svima što su svojim sudjelovanjem na sprovodu iskazali svoje poštovanje prema preminulom svećeniku te ih potaknuo da ostanu s njime povezani u molitvi i da mole za nova svećenička zvanja.