Tomislavgrad, (IKA) – Tomislavgrad je u nedjelju 8. srpnja proslavio sv. Nikolu Tavelića, zaštitnika grada. Slavlje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. Uz njega je bio fra Ivan Sesar, provincijal hercegovačkih franjevaca s tomislavgradskom subraćom na čelu s gvardijanom fra Antom Pranjićem i župnikom fra Gabrijelom Miočom, Ante Luburić, kancelar Biskupskog ordinarijata u Mostaru te svećenici iz susjednih župa. Sudjelovali su brojni vjernici iz grada i okolice te domaći gradonačelnik, čelnici županijskih i drugih vlasti među kojima i predsjednica parlamenta Bosne i Hercegovine. Program je započeo procesijom kroz središte grada s likom sv. Nikole Tavelića, a misa je slavljena u samostanskom dvorištu pokraj bazilike. Sve je pozdravio tomislavgradski gvardijan fra Ante Pranjić, koji je podsjetio na povijesno značenje rimskog Delminiuma te hrvatskog Duvna, slavnu prošlost vezanu za krunidbu kralja Tomislava 925. na Duvanjskom polju. Biskup je u uvodu istaknuo kako je upravo na taj dan prije 88 godina, o tisućgodišnjici Tomislavova krunjenja za kralja, položen kamen temeljac velebne duvanjske bazilike te da to slavlje sv. Nikole Tavelića u Tomislavgradu na svoj način povezuje i oživljava slavnu baštinu hrvatskih kraljeva i svetaca čiji smo rod. Pozvao je nazočne da otvore srca Bogu i da se obnove u ponosu pripadnosti Katoličkoj Crkvi i svome narodu te se po uzoru sv. Nikole Tavelića učvrste u povjerenju živjeti danas evanđeoske vrijednosti koje su u temeljima našega trinaeststoljetnog nacionalnog bića. Pozvao ih je da mole za svoju hrvatsku i bosanskohercegovačku domovinu te za raspršenu braću i sestre diljem svijeta.
U homiliji biskup se nadovezao na Isusovu riječ iz evanđelja te rekao vjernicima da je dragocjena prigoda pred snažnim likom prvoga hrvatskog sveca provjeriti jesmo li se počeli stidjeti Isusa Krista u suvremenom svijetu, da se on na kraju našega života ne bi zastidio nas pred Ocem nebeskim. Na primjeru svoga poznanika iz zagrebačkih kapelanskih dana biskup je ocrtao sadašnje stanje hrvatskog čovjeka. Naime, poznanik mu je povjerio kako više ne može slušati svoju ženu i živjeti s njome te traži rastavu. Biskup je istaknuo kako se ta nemoć slušati i prihvaćati druge očituje na različitim razinama hrvatskog društva, od političke i gospodarske, crkvene i medijske, te se ona na svoj način pretvara u dramu nesposobnosti slušati i prihvaćati samoga Boga, uzrokujući stanje duhovne pomutnje i izgubljenosti. Pozvao je nazočne da učine pravi korak te ovoga trenutka posvjedoče Bogu koliko su otvoreni za njega te spremni slušati i vršiti njegovu riječ jer je upravo to bio put kojim je sv. Nikola postao velik, a hrvatski narod duhovno snažan. Potom je na temelju ulomka iz Pavlove poslanice Rimljanima posvijestio vjernicima kakvo je Bog biće, da je u Isusovoj žrtvi na križu objavio kako je posvema za čovjeka jer je oduvijek Otac koji se predaje Sinu, a Sin Ocu u vezu ljubavi Duha Svetoga, i da je taj njegov odnos prema nama najmoćnija svemirska stvarnost u kojoj leži istinska sudbina čovjeka i svega stvorenog.
Biskup se osvrnuo i na navješteni ulomak iz Knjige Mudrosti i protumačio kako bezbožničke oči to Božje djelo ne vide i ne razumiju, ali da ga je većina hrvatskog naroda tijekom povijesti vjerom prihvatila i po služenju Katoličke Crkve bila zahvaćena Isusovim “za” čovjeka, kojeg on ostvaruje u euharistiji i čijim dionicima postajemo po svetoj pričesti. Dodao je da je taj Isusov “za” čovjeka bio snaga kojom su jednostavni hrvatski ljudi živjeli jedni za druge u braku, obitelji i na drugim razinama te bili nositelji hrvatskih pobjeda sve do nedavne u Domovinskom ratu. Istaknuo je kako to ni danas nevjerničke oči ne vide te svode pitanje naše sadašnjosti i budućnosti isključivo na ekonomsku razinu ne uzimajući ozbiljno u obzir da je čovjek više od trbuha, jela i odijela, osoba duha, srce koje može biti ispunjeno samo kad je u ljubavi otvoreno za Boga i bližnjega. Rekao je da su u tom opredjeljenju ukorijenjene i suvremene hrvatske nade te je pozvao nazočne da se danas na Duvanjskom polju, mjestu velikih hrvatskih odluka, čvršće opredijele živjeti iz vjere te po nedjeljnoj euharistiji i pričesti budu zahvaćeni Isusovim “za” čovjeka, unose ga u obiteljski i javni život kao način međuljudskih odnosa i zalog naših novih pobjeda. Na tom evanđeoskom obzoru biskup je protumačio veličinu sv. Nikole Tavelića i potaknuo nazočne da provjere koja je alternativa našem povijesnom iskustvu tijekom naših trinaest stoljeća, što im preostaje ako se Boga odreknu i iz čega će crpiti duhovnu snagu te pronaći smisao i cilj svoga postojanja. Povjerio je sv. Nikoli Taveliću da moli za svoj hrvatski narod da se ne odmetne od Boga i Katoličke Crkve, raste u duhovnoj snazi i pobjeđuje suvremene kušnje i zamke.
Nakon popričesne molitve okupljenima je zahvalio provincijal fra Ivan Sesar, a nakon njega i župnik fra Gabrijel Mioč. Slavlje je nastavljeno u velikoj samostanskoj dvorani gdje su izrečeni i govori u kojima je istaknuta važnost sloge kako u Hrvatskoj tako i u BiH. Popodnevni kulturno umjetnički program bio je ispunjen nastupom pojedinaca i društava.