Vrana, (IKA) – Svetica sv. Nediljica nas uči da je nedjelja Božji dar i da čovjek živi od darovanosti, poručio je u nedjelju 1. srpnja zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u propovijedi koncelebriranog misnog slavlja na zavjetni blagdan ranokršćanske mučenice sv. Nediljice u istoimenom svetištu u Vrani, koje tradicionalno okuplja tisuće hodočasnika iz cijele Zadarske nadbiskupije. Misno slavlje počelo je procesijom sa svetičinim kipom iz crkve do vanjskog oltara u prostranom masliniku svetišta, a koncelebrirali su pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski i zadarski nadbiskup Želimir Puljić, u suslavlju župnika Šimuna Šindije i desetak svećenika. Mnogi svećenici su bili na raspolaganju za ispovijed. Sveta Nediljica je mučenica koja nosi ime po daru Danu Gospodnjega, po nedjelji, rekao je biskup Šaško, istaknuvši da su prvi kršćani bili vođeni pred suce i upravitelje jer se nisu htjeli odreći Krista i jer su ponavljali da ne mogu živjeti bez nedjelje, bez Dana Gospodnjeg i euharistije. “Svetica Nediljica nam otkriva što to čovjeka drži na životu. U nedjeljnoj se euharistiji nalazi sve što ima snagu nadvladati ljudske strahove, tjeskobe, nesigurnosti i grijeh. To je dan koji ne pripada čovjeku nego nas vraća Bogu. Vraća nas izvorištu bez kojega gubimo snagu, ostajemo nemoćni”, rekao je mons. Šaško, istaknuvši da “u vranskom svetištu molimo snagu koja je tu posebno čašćena u svetoj mučenici, koja je pronašla odgovor za sva vremena i za sve okolnosti – da nam pomogne i da nas prati”. “Ako se djecu ne nauči prepoznati i poštovati dar, uzalud svaki odgoj. Nedjelja otkriva ljudsku ograničenost i potrebu povezanosti s Bogom. U njenom je središtu euharistija koja uči dijeliti s drugima i povezuje u zajedništvo. Nedjelja ne isključuje nego obnavlja i ponovno vraća u život. Sv. Nediljica nas uči da nismo samo u Božjim mislima, nego smo uvijek u Božjim rukama. Krize se ne mogu riješiti bez vjere, bez čežnje, bez oduševljenja. Kad nam je bilo najteže, nosili smo oduševljenje. Nismo imali razrađene planove, ali imali smo srce”, naglasio je biskup Šaško, dodavši da u Vrani govore naši preci, hrvatski vladari, priori, redovnici, naši branitelji. “Pokušajmo ih čuti u svome srcu, da se najveći neprijatelj zapravo nalazi tamo gdje se guši radost i oduševljenje. U euharistiji Bog daruje besmrtnost i preobražava u nove ljude koji zahvaljuju, čuvaju nadu i koji čuvaju hrvatsku radost”, rekao je mons. Šaško. Podsjetio je da se u Vrani i u Ravnim Kotarima u novije vrijeme obrane hrvatske slobode pokazalo da samo duboka vjera i spremnost na žrtvu vraćaju život tamo gdje se čini da nestaje, gdje se čini da zlo prevladava i da nada umire. “Tu gdje je Hrvatska prostorno bila najtanja, tu je pokazala da ima najviše srca i najviše vjere. A Bog je učinio čudo. Objavio nam se u čudesnim znakovima, ponekad duboko obilježenima križem. Dan Gospodnji i sv. Nediljica skupljaju u sebi hrvatsku vjerničku baštinu, kulturu, ljubav prema Crkvi i ukorijenjenost u vjeri. Primjer priora vranskih i kasnijih događanja vezana uz Vranu pomaže nam shvatiti važnost povezanosti svih hrvatskih krajeva i cijelog naroda. Svaki put kad su nas htjeli osvojiti, porobiti, najprije su nas razdvajali, dijelili, udaljavali od očitosti koje su bile stupovi našeg jedinstva i naše čvrstoće”, rekao je mons. Šaško, upitavši što nam je dalo živjeti stoljećima. Što bismo bili bez vjere i Crkve? Što bi ostalo da nije bilo ljudi koji su bili spremni sebe žrtvovati iz ljubavi prema Bogu i bližnjima? “Mislimo li da možemo bez vjere, kao pojedinci i kao narod? Mislimo li da je svejedno što će biti s nedjeljom i kako se odnosimo prema njoj? Možda su uspješni pokušaji uvjeravanja da ni obitelj nije važna, da se može nadomjestiti nekim drukčijim načinima življenja te da možemo biti sretni bez Boga”, rekao je biskup Šaško, zaključivši da u Vrani čuvana i gorljiva hrvatska povijest pokazuje da je vjera i zajednica vjernika, Crkva, često i sama potrebna čišćenja, povezivala i nosila obranu hrvatske radosti.
Vrana je u srednjem vijeku bila posjed hrvatskih kraljeva, a vranski prior je imao prvorazrednu duhovnu i političku ulogu sve do turskog doba. Među najpoznatijim vranskim priorima su Ivan Paližina i Petar Berislavić čije se biste nalaze u zagrebačkoj katedrali. Mons. Ivan Šaško, kao prepošt zagrebačkog Kaptola, nositelj je naslova vranskog priora.