Zagreb, (IKA) – Središnje euharistijsko slavlje svetkovine apostolskih prvaka Petra i Pavla u zagrebačkoj župi sv. Petra u petak 29. lipnja predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Uvodeći u misno slavlje, biskup je istaknuo kako nas svetkovina apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla duboko povezuje s cijelom Crkvom, otkriva nam dragocjenost vjere i pruža dar zajedništva koje nadilazi zemaljski život. Oslikavajući u homiliji Petra, poniznog, malenog ribara iz Kafarnauma, biskup je podsjetio kako je on i čovjek velika duha, čežnje i instinkta. Božji izbor temeljnoga kamena Crkve pao je na njegovu oduševljenost, ali i na njegove slabosti. Na Posljednjoj večeri, dok naviješta Petrovu zataju, Isus mu kaže: “Ja sam molio za tebe, da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.” Morao je doći k sebi teškim putem koji ga je posvema promijenio. I dana mu je zadaća da od učenika stvori zajednicu koja živi u jedinstvu izraslu iz vjere. To je ono što i nas raduje: svetac u istinitosti svoje ljudskosti, sposoban prepoznati i oplakati svoj grijeh. Petar je izabran kao jamac naše vjere, jer je vjerovao, prihvatio dar oproštenja i doživio istinu da ljubav ne može biti uništena niti jednim grijehom, rekao je biskup Šaško.
Govoreći o sv. Pavlu, istaknuo je njegov poziv na zauzetost u poslanju. Ne postoji kršćanin koji nema svoga poziva i koji nema svoga poslanja u kojemu ga nitko ne može zamijeniti, podsjetio je. Pavao, veliki fanatični progonitelj kršćana; čovjek koji je slušao udarce kamenja u tijelo mučenika đakona Stjepana, dok mu se pod nogama nalazila njegova odjeća; nepopustljiv čovjek prepun znanja, u središtu društvenih zbivanja onoga vremena.
Rekli bismo: izniman životopis, poželjan i obećavajući. Ali, Pavao piše: “Ali, što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom… zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem… da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim.” Život viđen novim očima, prividno bogatstvo pretočeno u siromaštvo i siromaštvo, kao raskrinkani privid, življeno kao najveća dragocjenost. Ono što fascinira u životopisu svetoga Pavla jest naročito kršćanska zajednica koja prihvaća njegovo obraćenje; to je prihvaćanje istih ljudi koje je progonio i odvodio pred suce, tamničare i krvnike… Možemo zamisliti kakvi su pogledi i osjećaji pratili Pavla dok je prvi put ulazio u njihove zajednice. Kolika li je samo bila veličina prvih kršćana koji su prihvaćali ono što je Bog učinio u tome čovjeku.
Biskup Šaško upozorio je kako svatko od nas odgovara na pitanje upućeno Petru: “Što vi kažete, tko sam ja?” i na pitanje upućeno Savlu: “Zašto? Zašto se stavljaš na stranu progonitelja? ili: Zašto si kršćanin ili kršćanka?”
Današnji sveci nam pomažu otkriti temelje na kojima život ima svoj smisao i teži prema punini. Tu živi i Crkva. Kada nas smještaju u izgrađene privide, kada o nama pišu i govore na neprimjeren način, ne bojmo se. Štoviše, radujmo se, čuvajući živom Isusovo blaženstvo: “Blago vama kad vas prognaju i sve zlo slažu protiv vas…” Darovanu nam dragocjenost nitko ne može oduzeti. U našim zajednicama blista biser koji ne dohvaća ni mač ni križ silnika.
I jedan i drugi različitim su osobnostima i karizmama izgradili Crkvu. U nju je ugrađena poniznost i snaga svetoga Petra, znanje i gorljivost svetoga Pavla, da bi Crkva bila hod kroz vrijeme u Kristovoj prisutnosti. Biser je dan i nama i živi večeras u svome sjaju. I pita nas: Što ti kažeš? Zašto? Svakoga smo dana pozvani odgovoriti tako da ljudima bude vidljivo da smo kršćani, zaključio je biskup Šaško.
Na kraju mise župnik Golubić zahvalio je vlč. Domagoju Matoševiću, predvoditelju trodnevnice, kao i onima koji su na poseban način obogatili trodnevlje: djeci iz župe Špansko koja su izvela igrokaz “Kako je Sara tražila Isusa”, župnim orguljašima na koncertu te mladima koji su sudjelovali na “Petrovu ključu” i sportašima koji su sudjelovali na Turniru “Sven Vuić”.
Prije blagoslova biskup Šaško posebno je pohvalio zbor koji je pokazao da “ima čvrstoću, uvjerljivost i snagu sv. Petra, ali i melodioznu i solističku istančanost sv. Pavla”.