Zagreb, (IKA) – Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu ugostio je 20. lipnja indijskog isusovca Saju Georgea Moolamthuruthila. O. Saju George završio je studij klasičnog plesa na Sveučilištu Rabindranath Tagore u Kolkati. Doktorirao je na Sveučilištu u Madrasu 2004. tezom o “Religijsko-filozofskim temeljima indijskoga klasičnoga plesa u šivanskoj tradiciji.” Od 1985. član je Družbe Isusove, a svećenik od 2001. Kao bogoslov surađivao je s hrvatskim misionarom o. Antom Gabrićem. U New Delhiju 1999. u tijeku bogoslužja koje je slavio papa bl. Ivan Pavao II., dr. Saju George imao je čast izvesti ples tijekom prinosa darova.
Okupljene je pozdravio dekan FFDI-a prof. dr. Ivan Šestak istaknuvši, među ostalim, vezu o. Ante Gabrića s Bengalom, važnost dijaloga za identitet te inkulturaciju. Prevoditelj i voditelj programa dr. Dalibor Renić, koji je bio prevoditelj dr. Saju Georgea. Dr. Renić istaknuo je zadovoljstvo i čast što prisustvuje događaju u kojem se poruka Spasenja prenosi na inkulturiran način, dodavši da i naše tijelo svjedoči našu vjeru.
Program se sastojao od četiri plesne točke. Prva točka je bila pushpanjali. Svaki klasični indijski ples započinje tim činom prinosa cvijeća, u ovom slučaju Bogu. Riječ je o sakralnom plesu, koji je svakodnevni izražaj u Indiji. Svaka plesna gesta ima svoje značenje. Druga točka bio je koreografija indijskog isusovačkog crkvenog himna pisanog na tamilskom jeziku. Svaki redak tumači se plesom. Treća točka bio je plesni prikaz pashalnog misterija. Riječ je o spoju biblijske teologije i klasičnog indijskog plesa. Tekst na malajalamu napisao je dr. Saju George. Posljednja točka bila je thillana u čast čudotvorne Gospe od Velankanija, tradicionalni ples u kojem se iskazuje čast, a dr. Saju George posvetio ju je o. Anti Gabriću s kojim je kao bogoslov proveo pet tjedana te ga se rado sjeća, između ostaloga i kao jednog od prvih koji je služio misu na bengalskom jeziku. Na kraju je dr. Saju George svima zahvalio, posebno braći isusovcima za gostoprimstvo, a Zagreb je opisao gradom “milijun vibrirajućih srca”. U razgovoru s publikom između ostaloga je rekao kako je je jedan od četvorice plesača-svećenika u Indiji te da deset indijskih biskupija ima svoje obrazovne centre u kojima se obrazuju plesači koji sudjeluju u liturgiji.