Vidovice, (IKA) – U Vidovicama u Bosanskoj posavini održan je 16. lipnja Međunarodni znanstveni simpozij u povodu 100. obljetnice rođenja Šime Ivkića, mladića koji je umro u 18. godini života na glasu svetosti. Simpozij je pripremio i organizirao Župni ured sv. Vida u Vidovicama i Udruga koja nosi ime Šime Ivkića. Želja je organizatora da se u dogledno vrijeme pokrene proces njegove beatifikacije. S obzirom na to da je to dugotrajan i zahtjevan proces, potrebno je na vrijeme prikupiti svu dokumentaciju. Stoga su predavači dobili teme koje su trebali stručno obraditi. Prof. dr. Pavo Živković, predavač na Filozofskom fakultetu u Zadru, dao je povijesni pregled župe Vidovice s posebnim osvrtom na Vidovice u Šimino doba. O Šimi Ivkiću govorio je fra Vjenceslav Janjić, domaći sin. Fra Vjenceslav je istaknuo da je Šimo jedan od rijetkih miljenika Božjih u BiH kojeg je narod još za života nazivao “svetim”. Povjesničar tog kraja dr. Marko Babić to naziva “pučkom kanonizacijom”. Župnik iz susjednih Kopanica mr. Ilija Matanović govorio je o događajima vezanim uz Šimin grob. Naime, Šimo je umro 19. srpnja 1929. godine i otad njegov grob postaje jednim od dvaju kultnih grobova u Bosanskoj posavini. Prvi je onaj fra Lovre Milanovića u župi Turić. Prof. dr. Drago Župarić govorio je na temu “Pojam svetosti i štovanje svetaca u Katoličkoj Crkvi”. Crkveni pravnici dr. Pero Pranjić i Marko Tomić govorili su o štovanju svetih, pučkoj pobožnosti i postupku beatifikacije.
Simpozij je nastavio s radom nakon popodnevnog odmora i posjeta grobu Šime Ivkića. Karmelićanin Zvonko Martić govorio je o pučkoj pobožnosti neproglašenim svecima, kakvih u BiH ima desetak. Predsjednik Udruge koja nosi Šimino ime govorio je o radu te Udruge. Posljednje predavanje održao je kancelar Vrhbosanskog ordinarijata preč. Ilija Matanović, koji je iznio konkretne primjere o ozdravljenjima po zagovoru Šime Ivkića. Neke od njih je potkrijepio i medicinskom dokumentacijom.
Šimo Ivkić rođen je 9. prosinca 1911. godine. U desetoj godini života obolio je od neizlječive bolesti koju je strpljivo podnosio punih osam godina. Resila ga je čvrsta vjera i nada u ozdravljenje. Njegovoj strpljivosti divio se i tadašnji vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Evanđelist Šarić, koji ga je za života posjetio dva puta i treći put godine 1935. na njegovu grobu. Nadbiskup je tada pozvao vjernike da u svojim patnjama budu strpljivi poput Šime i da hodočaste na njegov grob u svojim duševnim i tjelesnim bolima.