Rijeka, (IKA) – Dokumentarni film “Međugorje – evo ti majke” redateljice Ljiljane Bunjevac-Filipović u produkciji HRT-a pobjednik je ovogodišnjeg trećega Festivala hrvatskih vjerskih filmova Trsat. Festivalski žiri kojim je predsjedao Srđan Segarić dodjelu Grand prixa prokomentirao je kako je tu riječ o pravom dokumentarcu vjerske tematike u kojemu se usporedno miješaju povijesne činjenice vezane za fenomen ukazanja i samog Međugorja s dojmljivim iskazima aktera čudesnih i dramatičnih događanja. “Dubrovački prorok – Josip Ruđer Bošković” ovjenčan je strukovnim nagradama za najbolju režiju Nani Šojlev i najbolju glazbu Mari Marketu. Taj vrsni i u duhu svjetski produciranih i režiranih televizijskih dokumentaraca matematički točno i precizno prati životni put Ruđera Boškovića. U svim segmentima filma vidi se duboka promišljenost i istančani estetizam u režiji kojim su povijesne zanimljivosti prezentirane na vrlo zanimljiv i barokno raskošan način. Originalna glazba ilustrira Boškovićevu fascinantnu životnu priču u svim njenim dimenzijama: od raskošnih baroknih zvukova plemenitoga Dubrovnika, Pariza, Beča ili Britanskoga dvora, preko uzvišene glazbe liturgijske atmosfere Rima, do istočnjačkog melosa Istanbula. Originalna i zanimljiva ideja filma “Nije moja duša prazna” koja na posve nov i zanimljiv način tematizira problem hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a i karizmu velečasnog Zlatka Sudca donijela je Jakovu Sedlaru nagradu za najbolji scenarij. Sedlarov scenaristički koncept je naoko jednostavan, ali je istodobno vrlo dubok i zadire u najintimnije kutke ljudske psihe. Prvi puta se u hrvatskoj dokumentaristici govori o važnosti vjere u prevladavanju osobnih trauma pojedinca.
Drugu godinu u nizu nagrađen je za svoj snimateljski posao Branko Cahun. Taj istaknuti hrvatski snimatelj osobito je pridonio visokoj estetiziranosti i dojmljivosti filma “Mrtva noć” Branka Ištvančića.
Blago kontroverzna priča kratkoga igranoga filma “Uskršnja jaja” Slobodana Karajlovića o proslavi Uskrsa u obitelji jednoga oficira JNA nagrađena je za najbolju montažu. Istančan osjećaj za ritam i tempo montažera Sanjina Stanića uvelike je pridonio dinamičnom i uzbudljivom izlaganju priče kojima stalno drži pozornost gledatelja.