Đakovo, (IKA/TU) – U organizaciji Đakovačko-osječke nadbiskupije, Grada Đakova i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu, u dvorani Središnje biskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu 26. svibnja održan je znanstveni skup 10. jubilarnih Strossmayerovih dana, koji je za temu imao dijalog između biskupa Josipa Jurja Strossmayera i Franje Račkoga. O prepisci te dvije iznimne osobe 19. stoljeća govorili su akademik dr. sc. Stjepan Damjanović i dr. sc. Niko Ikić, profesor sarajevskog KBF-a. Stručnom skupu nazočila je i ministrica kulture Andrea Zlatar Violić, koja je okupljene podsjetila kako su znanost i umjetnost međusobno povezani prostori ljudskog duha, što se iščitava iz naziva Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, koja je osnovana upravo Strossmayerovom zaslugom. “U arhitekturi se gradi od kamena, ali se gradi prostor duha. Kada govorimo o katedralama, pamtim rečenicu kako su one dokaz toga da materijalno može postati nematerijalno”, rekla je ministrica, potvrđujući kako su Strossmayer i Rački postavili kulturne temelje za budućnost.
Skupu se obratio i dogradonačelnik Ivica Mandić, ističući kako je zadatak Strossmayerovih dana približiti Strossmayera sadašnjim generacijama i prekinuti zlouporabu njegova imena u dnevno-političke svrhe. “Đakovački je biskup bio sasvim sigurno veliki vizionar, domoljub i graditelj. Udario je temelje kulturi i umjetnosti, kao i modernom obrazovanju. Gradio je sirotišta, crkve, ali i visokoobrazovane ustanove”, rekao je dogradonačelnik Mandić. Pozdravnu riječ uputio je i dekan đakovačkog KBF-a prof. dr. Pero Aračić, rekavši kako je tema skupa, kultura i znanost u razmjeni misli Strossmayera i Račkog, neobično zanimljiva, važna i suvremena, jer je kultura izričaj onog najdubljeg, najljepšeg i najplemenitijeg u čovječjem duhu, nešto otajstveno i toliko sveobuhvatno, a znanost nužna, i to ona utemeljena, a ne površna. “Vrijeme je da se u nekim područjima doista zapitamo smijemo li sve što možemo. Tu se traži etika, filozofija, pogled na čovjeka”, rekao je dekan Aračić, podsjetivši na veliku odgovornost svih onih koji se bave znanošću i druge uvode u svijet znanja. Nazočnima je riječ pozdrava uputio i prof. dr. sc. Stanislav Marijanović, prof. emeritus Osječkog sveučilišta J. J. Strossmayera, zaslužan što osječko sveučilište nosi upravo Strossmayerovo ime.

Akademik Stjepan Damjanović podsjetio je kako je Strossmayer utemeljitelj Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, danas HAZU, a Rački njezin prvi predsjednik. “Obojica su značila izuzetno puno u hrvatskom javnom životu. O tome postoji veliko slaganje, kao što postoji i veliko neslaganje o njihovom političkom djelovanju, što različiti ljudi različito procjenjuju. S obzirom na to da su jedan i drugi toliko učinili za najznačajnije kulturne ustanove, ne samo Akademiju nego i moderno zagrebačko Sveučilište, cijeli niz gimnazija, osnovnih i srednjih škola, a kako gotovo nije bilo nijednoga književnika kojemu Strossmayer nije poslao novac, a Rački napisao preporuku, ne samo u Hrvatskoj nego i izvan nje, ne može se pretjerati kad se hvali njihova uloga u povijesti hrvatskoga naroda u cjelini te posebno u povijesti hrvatske kulture i znanosti”, rekao je akademik Damjanović, podsjetivši kako je uopće došlo do objavljivanja prepiske između Strossmayera i Račkog – prigodom 100. obljetnice rođenja prvog predsjednika Akademije (1928.), kada je Odbor za pripremu, između ostaloga, zaključio kako bi objavljivanje prepiske bilo ne samo čašćenje Akademijina utemeljitelja i prvog predsjednika, već i jedan od najvažnijih izvora za modernu hrvatsku povijest. Za objavu je bio zadužen vodeći povjesničar Ferdo Šišić, koji je objavio četiri opsežne knjige u kojima se nalaze 1044 pisma.

Prof. dr. Niko Ikić istaknuo je kako je posebno prijateljstvo dvojice velikana urodilo silnim plodovima neprocjenjive vrijednosti za hrvatsku kulturu, naciju i državu, prije svega u borbi za politička prava hrvatskog naroda u okviru Austro-ugarske. “Bili su jedan duh u dva tijela. Rački je bio mozak, a Strossmayer srce. Rački je radio u pozadini, duboko, arhivski, a Strossmayer to prezentirao vani, djelovao na mase; Rački je povučen i teško nastupa u javnosti, zato je Strossmayer bio njegova nadopuna na javnom djelovanju. Oni su do kraja jedan drugome povjerljivi i ta žica prijateljstva među njima nije nikada pukla”, rekao je Ikić, nazvavši njihovu prepisku spomenikom njihova prijateljstva. „Bili su veliki prijatelji koji su veliko planirali i ostvarili, budili nadu i vjeru u slobodu, vjerovali u snagu hrvatske kulture i inteligencije u mračnom dobu hrvatske povijesti”, navodi prof. Ikić, potvrđujući rečeno citatima prepiske. O snazi njihova prijateljstva svjedoči i Strossmayerova izjava nakon smrti Račkog, kada potreseno priznaje da je polovica onoga što je napravio bila zamisao njegova prijatelja Račkog, kojega još naziva stupom Crkve i domovine, jednim od najplemenitijih, najčestitijih, najzaslužnijih ljudi države i Crkve, čiji je cijeli život bio čista ljubav prema Crkvi i rodu te kako je njegovom smrću izgubio polovicu duše i srca.

“Svojim kulturnim radom oni su postavili temelje i određene su preteče ulasku Hrvatske u Europsku uniju, jer može li se zamisliti ulazak Hrvatske u EU bez velikog doprinosa Akademije, Sveučilišta, Galerije ili bez održavanja nacionalne svijesti, kulture i identiteta?”, naglasio je Ikić. Izlaganje je završio konstatacijom da korespondencija ima nemjerljiv značaj za hrvatske kulturno-znanstvene, nacionalno-državne, crkveno-povijesne i ekumenske procese u drugoj polovici 19. stoljeća, izvor je podataka prvoga reda i trajan spomen nevjerojatnog prijateljstva i plodne suradnje dvaju hrvatskih velikana: “Onako kako ju je znanstveno obradio i predstavio Vinkovčanin Ferdo Šišić, ona baca novo svjetlo na povijesnu pozornicu hrvatskih procesa u drugoj polovici 19. st., pomaže bolje i dublje shvatiti što se odvijalo na hrvatskoj pozornici toga vremena te predstavlja važan izvor kulturno-znanstveno-povijesne građe, koja upotpunjuje mozaik povijesnih procesa, političkih borbi, njihovih nositelja i interesa.”