Zagreb, (IKA) – Euharistijsko slavlje mise bdjenja svetkovine Pedesetnice u zagrebačkoj katedrali u subotu, 26. svibnja predvodio je pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško. U koncelebraciji su bili preč. Tomislav Markić, biskupski vikar za laike, te svećenici duhovnici udruga i pokreta Zagrebačke nadbiskupije.

Radosno u ovome slavlju svetkovine bdjenja Pedesetnice pozdravljam ovdje Duhom Svetim okupljenu Crkvu u darovima pokreta, udruga i zajednica naše Zagrebačke nadbiskupije, u milostima koje progovaraju novim žarom vjere i koje nas čine „nepoljuljanima u nadi evanđelje”, kako je to izrekao sv. Pavao riječima koje ste odabrali za svoj ovogodišnji susret i svjedočenje prisutnosti i djelovanja Crkve, riječi su kojima je biskup Šaško pozdravio okupljene, te nastavio „ulazimo u ovo slavlje otvoreni Duhu Svetomu, ponizno osluškujući Božju riječ i poticaje, posvećujući svoje vrijeme, da ga ispuni vječnošću. Ovdje smo u duhu klanjanja koje pokreće u ljubavi prema bližnjima i predajemo svoju ograničenost, da Bog po nama druge ljude učini radosnijima i bližima Bogu”.

U homiliji biskup Šaško je istaknuo kako svaka Pedesetnica ponovno nas stavlja pred prihvaćanje i njegovanje dara Duha Svetoga, kojega nužno trebaju označja odgoja, skupina, raznih animatora koji su u Crkvi pratitelji hoda osobito mladih, često puta nesigurnih, poljuljanih u svojim očekivanjima i traženjima, koji traže prostor Duha, oduševljenja, ispunjenosti, vjerodostojnim govorom neba i svjetlom istine.
Biskup je podsjetio, kako molitva koja je najmilija Gospodinu je ona koja dolazi iz zajednice okupljene u Njegovo ime i koja izražava iskrenost u jedinstvu Crkve. To zajedništvo i njegova snaga nije naše djelo, istaknuo je, te nastavio „Duh sjedinjuje naše misli, nakane i srca, tako da mnoštvo molitava postaje jednim hvalospjevom koji provire iz otajstva one ljubavi koja sve čini novim. Zato molimo ponajprije dar velike ljubavi kojom možemo prevladati zaprjeke svoje oholosti ili uznositosti na putu uzajamnoga poštovanja i suradnje; ljubavi koja je kadra prekriti rane nanesene zajedništvu i zajedničkomu hodu, posebno osjetljive za korake najslabijih i najnesigurnijih u vjeri.”
Nadalje, biskup je istaknuo kako Duh koga zazivamo i kojemu se radujemo Duh je Životvorac.
Bez Duha Crkva ne može živjeti niti očitovati jedinstvo. To nije samo snažna molitva koja se odnosi na jedinstvo cijele Crkve, nego na našu nadbiskupiju, na župne zajednice, na male skupine, kako bismo bili dostojni poslanja na koje smo pozvani u svjedočenju pred svijetom, u velikome djelu nove evangelizacije koja vidi suhe kosti europskoga kršćanstva, ali ujedno osjeća lahor, vjetar a svih strana koji ulazi u tkivo i podiže tijelo, ulijevajući nepokolebljivu nadu evanđelja, rekao je biskup Šaško, te podsjetio kako toj suhoći suprotstavljaju se rijeke žive vode koje su slika Duha u onima koji vjeruju i nastavljaju živjeti prisutnost Kristova djela spasenja.
Pojašnjavajući kako djeluje govor Duha, govor ljubavi na apostole, biskup je istaknuo kako mala skupina izlazi pred mnoštvo; više ne pronalazi razloga svoga postojanja u sebi samoj. ‘Biti zajedno’ ima svrhu svjedočenja i širenja Radosne vijesti, unošenja nesigurnosti u lažne sigurnosti, nemira u nepravedni mir; postaju oprečnost ravnodušnosti i samodostatnosti.

Kršćanstvu je stalo do dubine, a strana mu je površnost; ono ne živi od sebičnih zavjetrina i dvosmislenosti, od raznih igara ravnoteže, kako bi se ispunile praznine; kršćanstvo se ne očituje u privlačenju puke znatiželje niti u sužavanju zahtjeva, niti u ublažavanju oporosti Kristova života. Kršćanstvo je lijepo, jer je zahtjevno do mjere svakidašnjih prilika i neprilika. Kršćanstvo je radosno, jer niti u jednoj tuzi nismo ostavljeni sami; kršćanstvo je snažno i dopadljivo samo u slabosti i odbojnosti križa, rekao je biskup.
Ističući kako je silazak Duha i njegovo djelovanje prelazak iz staroga u novi svijet, podsjetio je, kako radi toga u svojoj svakidašnjosti Crkva već živi dan Gospodnji, vrijeme konačne zbilje, kao proročki narod, kao glas koji podiže suhe kosti naroda i pojedinaca.

Nada je razlog postojanosti i gibanja. Čovjek koji se nada nije umrtvljen; vjernik koji živi usidren u evanđeoskoj nadi trajno pokazuje izraze novosti života, započetoga Gospodinovim uskrsnućem. Stoga čvrstoća u vjeri, nepoljuljanost u nadi i postojanost u ljubavi svjedoči svakomu čovjeku razumljiv govor novoga svijeta u kojemu Duh sve čini novim, rekao je na kraju homilije biskup Šaško.
Misna čitanja i molitvu vjernika čitali su članovi udruga i pokreta Zagrebačke nadbiskupije. U molitvi vjernika posebno se molimo za zajedništvo Zagrebačke Crkve po pokretima, udrugama i zajednicama koje po vlastitim karizmama teže istom cilju biti sol zemlje i svjetlo svijeta i kvasac našem hrvatskom društvu.
Na kraju mise, zahvalu biskupu Šašku izrekao je dr. Markić.
Uslijedilo je bdjenje s razmatranjima popraćenim svetopisamskim tekstovima, koje je zaključeno klanjanjem pred Presvetim.
Misno slavlje i bdjenje animirali su župni zborovi iz župe BDM Kraljice mira iz Granešinskih Novaka.