Nova Gradiška, (IKA) – Na gradskom groblju u Novoj Gradiški pokopan je 22. svibnja svećenik Požeške biskupije Zvonimir Marjanović. Sprovodne obrede predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević uz sudjelovanje više od osamdeset svećenika i brojnih vjernika iz novogradiške župe te iz župe Daruvar i Oriovac gdje je pokojnik službovao. Biskup je izrazio kršćansko suosjećanje najbližoj rodbini, svećenicima i svima drugima koji za njim tuguju. Riječi oproštaja u ime župe Daruvar izrekao je Drago Bosanac, u ime župe Oriovac Antun Pavletić, načelnik općine Oriovac i član Župnog ekonomskog vijeća, te Josip Bogović, privremeni upravitelj te župe.
Biskup Škvorčević je u homiliji istaknuo da je potresno stajati pokraj posmrtnih ostataka jednog čovjeka, jer svojim ljudskim razumom nismo u mogućnosti shvatiti što je život, a još manje što je smrt i zapitao se, zar je to malo mrtvog tijela ono što od nas ostaje nakon smrti. Kazao je da je u Isusovom križu zapaljeno svjetlo u mraku naših umiranja, da je Sin Božji na sebe preuzeo našu smrt, u nju unio svoju ljubav kojom ju je pobijedio te da se u toj nadi opraštaju od svećenika Zvonimira. Na kraju sprovoda biskup je zahvalio svima koji su preminulom svećeniku bili dobri tijekom njegova zemaljskog života, osobito u bolesti te je spomenuo njegovu sestru Miru koja mu je pomagala u bolnici u Zagrebu i redovnicu Valeriku koja je bila uz njega u Svećeničkom domu u Požegi sve do kraja života.
Nakon sprovoda, u župnoj crkvi Kraljice sv. Krunice u Novoj Gradiški-Jug, kojoj je po rođenju pripadao preminuli svećenik, održana je misa zadušnica, a predvodio ju je biskup Škvorčević uz sudjelovanje četrdesetak svećenika i brojnih vjernika. Na početku je đakon Tihomir Bilešić pročitao sažalnicu sisačkog biskupa Vlade Košića. U homiliji biskup Škvorčević podsjetio je na osnovne podatke iz pokojnikova života. Velečasni Zvonimir Marjanović rođen je 5. rujna 1951. u Novoj Gradiški od oca Stjepana i majke Ane. Osnovnu školu pohađao je u rodnom gradu, a potom se kao svećenički kandidat prijavio u Sjemenište na Šalati u Zagrebu gdje je završio i Klasičnu gimnaziju. Nastavio je svoju formaciju u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu i studirao teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Prezbiterski red podijelio mu je nadbiskup Franjo Kuharić, 29. lipnja 1975. u zagrebačkoj katedrali. Prvu svećeničku službu vršio je kao kapelan u Đurđevcu. Godine 1979. premješten je za upravitelja župe u Hrastovicu. Nakon devet godina, 1990. razriješen je službe i imenovan upraviteljem župe Daruvar, da bi mu opet nakon devet godina 1999. bila povjerena župa Oriovac. Zbog zdravstvenih razloga razriješen je službe 14. veljače 2012. i smješten u Svećenički dom u Požegi gdje je preminuo u ranim jutarnjim satima, na sedmu vazmenu nedjelju, 20. svibnja 2012. u 61. godini života i 37. godini svećeništva.
„Svećenik Marjanović nastojao je savjesno vršiti službu u župama koje su mu bile povjerene. Imao je zdravstvenih poteškoća sa srcem koje su se ponešto smirile nakon operacije osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali ne za dugo. Naime, okolnosti u Hrastovici pred Domovinski rat te u Daruvaru tijekom rata, negativno su se odrazile na njegovo zdravlje, a za vrijeme službovanja u Oriovcu nastupile su i druge tegobe koje su iscrpile njegov organizam te više nije bio moguć nikakav operativni zahvat. Prešao je s ovog svijeta smirene duše, predan u volju Božju. Preminuli svećenik Zvonimir i sam je bio svjestan da zbog zdravstvenih razloga nije u svom poslanju uvijek uspijevao biti na onoj razini za kojom je iskreno težio. No, tijekom svoga života trajno se izgrađivao u dubokoj povezanosti s Bogom, o čemu među ostalim svjedoče i duhovne vježbe koje je obavljao gotovo svake godine. U svoje osobno ime, u ime svih svećenika naše Požeške biskupije zahvaljujem subratu Zvonimiru na svećeničkoj žrtvi i vjernosti. Prenosim iz njegove oporuke molbu svima koje je na bilo koji način u svojoj slabosti mogao povrijediti da mu oproste i povjeravam ga Božjem milosrđu i ljubavi”, rekao je biskup Škvorčević.

.