Knjiga Wunibalda Müllera “Sam, ali ne osamljen” u izdanju Teovizije na 101 stranici donosi tekstove iz područja osjećaja vrijednosti, sposobnosti za intimnost i pronalaženja identiteta. Govori o putovima koji čovjeka mogu ohrabriti da se izloži iskustvu samoće i da se kreativno ophodi s tim iskustvom.
Diplomirani psiholog i psihoterapeut, voditelj terapeutsko-duhovnog centra Recollectio Haus u Muensterschwarzachu Wunibald Müller želi čitateljima koji se teško nose sa samoćom pomoći razviti pozitivno iskustvo samoće u osami.
U današnjem vremenu tehnološkog napretka, u kojem je omogućena brza komunikacija povećava se iskustvo samoće i međusobne nepovezanosti ljudi. “Sam, ali ne osamljen” i”Osama i osjećaj samovrijednosti” nazivi su tematskih cjelina koje promatraju samoću kao iskustvo izolacije i otuđenosti ili dosade i besmisla. Ljudi razvijaju različite strategije bježanja od samoće – provode mnogo vremena pred televizorima, odlaze u prirodu, čitaju knjige, posežu za tabletama i alkoholom.
Slijedi cjelina o osjećaju samovrijednosti “Hvatanje u koštac sa samim sobom i svojim bićem” koji je pozitivan ako je čovjek siguran u sebe. Osjećaj samovrijednosti je negativan ako su čovjekovi osjećaji određeni odbijanjem i ograničenjima.
U poglavlju “Već sada biti pridružen beskrajnome” riječ je o jačanju osjećaja samovrijednosti kroz bezuvjetno Božje prihvaćanje da je svaki čovjek ljubljeni sin Božji. Müller dolazi do duhovne dimenzije samoće, do oslobođenosti od svega što može odvratiti od stupanja u odnos s Bogom.
Posljednje poglavlje odnosi se na prihvaćanje samoće – što je prvi korak u smjeru kreativnog uključivanja samoće u život. Izdržati samoću – je veliki izazov, kojem mnogi nisu dorasli. Biti sposoban živjeti sam, izdržati samoću i cijeniti je doživotni je proces. (ika-rt/sd)